Zovi me zvijer

Danas sam naučila, ne, bolje rečeno potvrdila (nije da to nisam znala od prije) kako nije dobro iči u šoping sa extra fensi ženskom. S takvom ženskom ne možeš ni uči u DM, a da ona ne uoči nešto: novo, poboljšano, promjenjenu ambalažu i sl. S njiom moraš satima stajat i gledat kako se ona dvoumi između nekih 10ak vrsta naušnica da na kraju ne bi uzela ni jedne. Al, ok, sve je to podnošljivo (mislim, da nije, ne bi ju zvala da ide sa mnom) dok mi zenska ne počne prigovarat za neke stavrno glupe stvari.
Jedna od njih je bio progovor zašto sam ja spremna dati 100 kn za novi dio „Kuće Noći“ a nisam spremna dati 80 kn za neku tamo maskaru. Kad sam ja nju prvi put čula da govori tako nešto, htjela sam joj odvalit takvu šamarčinu da joj se glava još i sad ne bi prestala vrtiti. Kako netko može uspoređivati jednu knjigu sa nekom šminkom? Meni, koja od šminke aktivno koristim labello, to je potpuno neshvatljivo. Kako se neka stvar, koja ima svoju duhovnu i (u nekim slučajevima) kulturnu vrijednost može uspoređivati sa nekim sjajilom? Knjiga je postojala puno prije nego što je nekom palo na pamet da izmisli sjajilo. Knjiga je predmet pomoću kojega su ljudi generacijama prenosili stečeno znanje drugim ljudima i apsolutna je uvreda knjizi da se uspoređuje s nekim suvremenim nepotrebnim izumom.
A kako glasi replika gore nevedene fensače? „Knjigu možeš pročitati i online.“
Na TU rečenicu opet sam je poželjela spucat u glavu. Nije bit u tome da nešto mogu naći na Internetu. Knjiga sama po sebi ima veču vrijednost od same priče koja se nalazi u njoj. Nju mogu, gledajući kao buduči ekonomist, svrstati kao dugotrajno materijalno dobro. Za 50 god neke tamo maskare odavno neće biti,a knjiga moze trajati i puno, puno duže (ako se na nju pazi, naravno).
Znam da je danas puno ženskih koje bi ovaj moj post proglasile smiješnim i uzaludim, kojima je samo stalo do izgleda i dečkiju i kava i šta ti ja znam čega sve ne, ali također znam da negdje postoje moji istomišljenici, koji bi svoj novac prije dali na knjigu koja ih neće usrećiti samo sad, nego će kasnije svojoj djeci ili unucima moći pokazati dio svoje mladosti koji ih je usmjerio da postanu onakvi kakvi jesu.



Znam da ovo sve zvuči malo fejkavo, ali ja sam nepopravljivi gik i teško mi je ne pisati post kao školski sastavak kad se zanesem.

Oznake: knjige, maskara, dojmovi