Zovi me zvijer

Ponekad imam osjećaj da se u životu trudim oko nekih stvari koje ostali ljudi oko mene ni malo ne poštuju. Evo, dat ću vam primjer.

Zamislite si jedno kišno, otužno jutro. Kišica lagano rosulja, a vi ste na malenom puteljku koji prolazi pokraj livade na kojoj trava vec odavno nije pokošena. Naravno, puteljak je pun puževa raznih vrsta: malih, velikih, sluzavih, slatkih i slično. Budući da ste na biciklu, nastojite izbjeći sve puževe koji vam se nalaze na putu. No, da li je to samo zbog želje da si ne zamažete gume? Tako možda izgleda izvana, no u dubini duše ne želite da ta mala stvorenja nastradaju. E sad, kada ste si zamislili tu situaciju, u nju dodajte jos i jednog klinca koji ide biciklom iza vas i namjerno ubija sve i jednog puža kojeg ste vi pažljivo zaobišli. Ne samo da ih pregazi, nego se jos i malo provoza amo-tamo preko njihovog zgnječenog tijela da ga što više unakazi.
Zar vam ne dode da se zapitate čemu ste tim pužićima posvetili toliku pažnju, kada ni dva metra iza vas ide netko tko ih uništava?

Ja sebe inaće smatram zlom osobom. Dobro, možda ne baš zlom, ali zločestom u svakom slučaju. Ja se ponašam poput svoje mačke: ne želim se zasititi doma, stoga idem u lov i kad-tad ulovim neku živinu. E sad, moja mačka tu živinu ne pušta dokle god je živa, neprestano se s njom poigrava, dok ova panično nastoji pobjeći. Ona ne shvaća da to toj životinji nije samo igra. Kada moja mačka toliko izmrcvari to jadno stvorenje, jos ga baca u zrak i nastavlja se igrati, te se čudi zašto se živina više ne miče. Moglo bi se reci da sam ja takva po pitanju nekih osoba: jednostavno ubojito intenzivna.

No, u zadnje vrijeme osjećam nekakvu nostalgiju prema prošlim vremenima. Nedostaju mi moji pravi prijatelji koje sam imala u djetinjstvu. Ova današnja prijateljstva jednostavno me ne ispunjavaju, a i, moram priznati, većina se mojih prijatelja trudi mene „promjeniti nabolje“, stalno napraviti nešto novo od mene, ali to nešto novo nisam ja.
Mislim, nisam ja neki nesigunrni pubertetlija, moja ličnost je vec barem relativno ugrubo formirana, i ne mogu me poljuljati neke olako izrečene primjedbe.

Zanima me samo da li ću se ja cijeli život morat nositi s ljudima koji me žele promjeniti? Ako je odgovor da, želim imati barem jednu osobu pored mene koja mi ne će zamjerati sve moje mane i pokušati od mene napraviti društveno prihvatljiviju osobu. Mislim da odluka o tome da li ću se i kako ću se mjenjati treba ovisiti samo i isključivo o meni.



Zadanje pročitah djelo zvano „Mjesec boje krvi“, autora Tine Fras i Borisa Rasheta.
Što reći, djelo me nije baš zadivilo, pričitala sam ga na prijedlog svoje sestrične. Uglavnom, klasično, osjećaj da nešto ne valja, čudni događaji, tajni tragovi, spoznaja da je riječ o – pogodite kome – vampirima, te izdaja nekog kome je glavni lik vjerovao.
Nekako mi se čini da je to u današnje vrijeme recept za brzu prodaju knjiga među mlađom čitateljskom publikom. Ukratko, nisam impresionirana.



Također, trenutno čitam i drugi dio „ Kronika Imaginaria Geographia“ autora Jamesa A. Owena, naziva „Potraga za Crvenim zmajem“. Kada sam ranije spominjala ovaj serijal, malo sam brzala sa zaključcima kada sam rekla da je stil jako sličan „Narniji“. Ovaj je stil ipak malo kompliciraniji, no imam dojam da je, kako da se izrazim... način na koji se kreće radnja u obje knjige veoma blizak. Uglavnom, nije loše, za sada.

Oznake: knjige, promjene, dojmovi

Gledala sam malo po svom starom blogu i naišla ne neku anketu koju sam ispunjavala, te sam ju sada ponovo ispunila da vidim koliko sam se promjenila u međuvremenu.

SAVRŠEN DAN....
To bi bio dan kada mi kažu da sam upala na glazbenu akademiju.
ŠTO VAS NA LJUDIMA PRVO PRIVUČE....
Ekscentričnost.
DA MORATE, BISTE UZELI ULOGU ČOVJEKA KOJI IMA BRDO LOVE, KARIJERU, A NEMA VOLJENU OSOBU POKRAJ SEBE ILI ULOGU ČOVJEKA KOJI NEMA MNOGO U IZOBILJU, ALI KRAJ SEBE IMA VOLJENU OSOBU.....
Lova.
KOJE JE IME UPISANO U VAŠEM RODNOM LISTU....
Moje.
NADIMAK.....
Pa... Zovu me Zvijer
KOLIKO ĆE SVJEĆICA BITI NA VAŠOJ ROĐENDANSKOJ TORTI...
Krvavih 18.
KOJEG VAM JE DATUMA ROĐENDAN....
25. rujna.
NAJDRAŽA ŽIVOTINJA....
Medvjed, jelen, lisica.
KOJE SU VAM BOJE OČI....
Smeđe.
KOJE VAM JE BOJE KOSA....
Crna (boje gavranova krila).
IMATE LI NA TIJELU PIERCING...
Ne.
IMATE LI NEGDJE NA TIJELU TETOVAŽU....
Ne.
KOJE SU VAM BOJE ČARAPE.....
Plavo bijele.
IMATE LI SRETAN BROJ....
Mislim da ne.
GDJE BI VOLJELI PUTOVAT....
London! Tokyo!
OMILJENI FILM....
Underworld.
OMILJENO MJESTO ZA ODMOR....
Jelen, knjižnica.
OMILJENO JELO....
Meso.
DA LI NEKI DAN U TJEDNU POSEBNO VOLITE.....
Ne.
ŠTO U ZADNJE VRIJEME SLUŠATE....
Ono sto mi linkaju + ono što inače slušam.
KOJU PASTU KORISTITE ZA ZUBE...
Kako kad.
OMILJENI RESTORAN....
Nema.
OMILJENI CVIJET...
Nema.
KAKO STE IZGLEDALI SA 10 GODINA...
Kao razmaženo derište.
OD KOGA STE DOBILI ZADNJI MAIL....
Bitefighta.
U KOJEM BISTE DUĆANU VOLJELI IMATI KARTICU OD 75% POPUSTA...
Knjižari.
ŠTO RADITE KAD VAM JE DOSADNO.....
Čitam, jedem, brukam se.
KAKO REAGIRATE NA ODREĐENE LJUDE I SITUACIJE....
Ne baš pozitivno niti razumno.
KOJI OD VAŠIH PRIJATELJA ŽIVI NAJDALJE.....
Sestra Teoretičarka, u Sk.
ŠTO JE TRENUTNO NAJBOLJE U VAŠEM ŽIVOTU.....
Moja boja kose.
TKO ĆE VAM PRVI ODGOVORITI NA ŠTAFETU....
Neću ovo nikome slati.
KOLIKO JE SATI U OVOM TRENUTKU.....
21:14
ČOKOLADA ILI VANILIJA....
Čokolada.
LJETO ILI ZIMA....
Zima.
TOPLO ILI HLADNO....
Hladno.
NARODNJACI ILI METAL....
METAL.
MOTOR ILI AUTO....
Motor.
KOJA VAM JE BOJA NAJDRAŽA....
Zelena.
ŠTO MISLITE O PETKU 13....
Jedan od dana kad imam solfeggijo.
DA LI STE PRAZNOVJERNI....
Možda čak i previše.

Naišla sam na još nešto slično anketi, pa sam i to iz dosade išla pisati:

5 stvari koje volim:
Flautu.
Knjige (Kuće Noći, Harry Pottere, Bartimeja... Puno toga, čak i neke lektire).
Kolege iz glazbe i glazbene.
Svoju opsjednutost nevažnim stvarima.
Svoju zvijersku osobnost.

5 stvari koj mrzim:
Sestru.
Profesora iz harmonije.
CAJKE.
Engleski jezik.
Praznu bateriju na MP4ju.

5 stvari koje bi zeljela znati:
Harmoniju (i partiture i klavir).
Dobro (ne samo dobro, nego KRVAVO dobro) svirati flautu.
Japanski jezik.
Napraviti mangu ili napisati knjigu.
Komponirati nešto.

5 stvari koje me fasciniraju:
Knjige.
Dirigenti.
Flauta.
Hrvatski jezik.
Hladnokrvnost.

5 stvari koje zelim:
Mudrost.
Da mi se dogodi nešto od stvari koje se događaju u knjigama.
Postati dirigentica.
Postait spisateljica.
Otkriti što žeim raditi u životu, a da od toga ustvari mogu i zarađivati.

5 stvari koje se sramim:
Svoga (ne)znanja klavira (i partitura i harmonije).
Svog šumavog tona na flauti u 2. oktavi.
Napadaja tuge kad čujem da netko svira bolje od mene.
Kada se iskalim na ljudima koji nisu ništa krivi.
Sklonosti da probleme odgađam za kasnije.

Vidim da su mi se neki prioriteti sasvim promjenili.

Oznake: anketa, dojmovi

Danas sam naučila, ne, bolje rečeno potvrdila (nije da to nisam znala od prije) kako nije dobro iči u šoping sa extra fensi ženskom. S takvom ženskom ne možeš ni uči u DM, a da ona ne uoči nešto: novo, poboljšano, promjenjenu ambalažu i sl. S njiom moraš satima stajat i gledat kako se ona dvoumi između nekih 10ak vrsta naušnica da na kraju ne bi uzela ni jedne. Al, ok, sve je to podnošljivo (mislim, da nije, ne bi ju zvala da ide sa mnom) dok mi zenska ne počne prigovarat za neke stavrno glupe stvari.
Jedna od njih je bio progovor zašto sam ja spremna dati 100 kn za novi dio „Kuće Noći“ a nisam spremna dati 80 kn za neku tamo maskaru. Kad sam ja nju prvi put čula da govori tako nešto, htjela sam joj odvalit takvu šamarčinu da joj se glava još i sad ne bi prestala vrtiti. Kako netko može uspoređivati jednu knjigu sa nekom šminkom? Meni, koja od šminke aktivno koristim labello, to je potpuno neshvatljivo. Kako se neka stvar, koja ima svoju duhovnu i (u nekim slučajevima) kulturnu vrijednost može uspoređivati sa nekim sjajilom? Knjiga je postojala puno prije nego što je nekom palo na pamet da izmisli sjajilo. Knjiga je predmet pomoću kojega su ljudi generacijama prenosili stečeno znanje drugim ljudima i apsolutna je uvreda knjizi da se uspoređuje s nekim suvremenim nepotrebnim izumom.
A kako glasi replika gore nevedene fensače? „Knjigu možeš pročitati i online.“
Na TU rečenicu opet sam je poželjela spucat u glavu. Nije bit u tome da nešto mogu naći na Internetu. Knjiga sama po sebi ima veču vrijednost od same priče koja se nalazi u njoj. Nju mogu, gledajući kao buduči ekonomist, svrstati kao dugotrajno materijalno dobro. Za 50 god neke tamo maskare odavno neće biti,a knjiga moze trajati i puno, puno duže (ako se na nju pazi, naravno).
Znam da je danas puno ženskih koje bi ovaj moj post proglasile smiješnim i uzaludim, kojima je samo stalo do izgleda i dečkiju i kava i šta ti ja znam čega sve ne, ali također znam da negdje postoje moji istomišljenici, koji bi svoj novac prije dali na knjigu koja ih neće usrećiti samo sad, nego će kasnije svojoj djeci ili unucima moći pokazati dio svoje mladosti koji ih je usmjerio da postanu onakvi kakvi jesu.



Znam da ovo sve zvuči malo fejkavo, ali ja sam nepopravljivi gik i teško mi je ne pisati post kao školski sastavak kad se zanesem.

Oznake: knjige, maskara, dojmovi

U prošlom postu sam pisala o svojim novogodišnjim odlukama, i vjerujem da sam spomenula nešto o slanju linka tog posta osobama na koje se odnosi. Pa, poslala sam im link, i nije im dugo trebalo da reagiraju. A sad, reakcije su bile pomalo... Pa, ne ću reči neočekivane, ali nisu bile visoko na popisu reakcija koje očekujem. Zapravo, sad kad malo bolje pogledam, ne znam zašto mi nisu prve pale na pamet.
I nakon što sam ja, dobronamjerna koliko vec mogu biti, svojim tzv prijateljicama linkala ovaj post, jedino sto su rekle bilo je, citiram:
Ženkska 3: ala -.- .
Ženska 1:hahahahahaahahahahahahahahaha xD .
Ženska 2:bas to,drugo nis nemam za rec .
Ženska 1:a jbg-a....mozda joj se neke zelje i ostvare..... .
Ženska 2:sam nek ona vodi svoju brigu,i svoje probleme i bit ce sve ok,najvise mrzim kad mi se netko petlja u zivot a zna o meni i o svemu bas nista
Dakle, sad službeno mjenjam svoje novogodišnje odluke koje se odnose na te 3 ženske u jednu: Idite sve 3 u ku*ac!
Ja vam pokušavam pomoći, a vi mene ismijavate! Dosta mi je! Službeno vas se odričem.

Oznake: novogodišnje odluke, dojmovi

Kao sto sam naslov kaze, prosli tjedan jedan se lik iz moje skole bacio pod vlak. Nisam ga poznavala, bio je 1. razred, tek je dosao u srednju.
Dakle, dodem ja u skolu, kad tamo vidim da je izvjesena crna zastava. Zadnji put je bila izvjesena kad je jedan profesor smrtno stradao. I dok ja razmisljam kolike su mogucnosti da je to prof iz matke, jedna zenska iz razreda mi kaze da je cula nesto o tome kako se neki decko bacio pod vlak zbog cure koja ide u nasu skolu. I dodemo mi u skolu, i od raske saznamo da se ustvari radi o jednom uceniku iz nase skole, koji dapace ide s nama u smjenu i koji je imao nastavu samo nekloliko ucionica dalje. Razred je ostao, ono, sokiran (dobro, vecina, ne svi). Tog dana ako ste slucajno prolazili pored razreda u koji je isao taj lik, vidjeli ste samo deprimirajuce face i mrke poglede ako se usudite imati ne sretno, nego bilo kakvo lice osim tuznog. Slijedeci dan je bio sprovod, i iz svakog razreda su otisla po 2 ucenika. Tuzno ozracje je jos vladalo. A zatim, dan poslije, pras, kao da niceg nije bilo. Do kraja tjedna vise nitko za likom nije plakao, samo se govorkalo o tome zasto se bacio. Od nekih ljudi sam cula da mu je fejsu bio pretrpan porukama na zidu tipa: "Kakva si ti to pickica, bacanjem pod vlak si mislio rijesiti svoje probleme" i sl. Naravno, tu je bila i zenska zbog koje se on navodno bacio pod vlak (usput, bacio se pod vlak koji je prolazio DIREKTNO iza skole, dapace KROZ skolsko dvoriste, a ni ograde nema oko pruge, i onda se pitamo otkud samo dolaze takve ideje), koju su ljudi navodno uzasno izvrijedali. Navodno se nije cak ni bacio, nego je legao i cekao vlak da dode. A bilo je tu jos i glasina da mu se roditelji rastavljaju... Uglavnom, svasta. I tako je prosao ovaj tjedan.
A moje osobno misljenje?
Lik je ocito imao nekih problema koje nije mogao nikom reci, ali ako su to bili takvi problemi da se bacio pod vlak, onda mora da je napravio ili neku veliku glupost (dilanje droge) ili je jednostavno bio pickica, kao Werter (vidite da lektira negativno utjece na mlade ljude), pa je mislio da je ubojstva najbolje rijesenje problema. Kada su me pitali da li mi ga je zao, ja sam odgovorila da nije. Kada su me pitali kako mogu to reci, ja sam rekla da je ustvari uvreda njegovoj obitelji i prijateljima kojima je zbilja stalo do njega kada izjavim da mi ga je zao. Jer, lika nisam ni poznavala, a da nije isao u moju skolu, vjerojatno ne bih ni cula za njega. Zato nisam ni pisala ovaj post odmah nakon sto sam saznala za njegovu smrt, nego sam odlucila pricekati tjedan dana i uvjeriti se u ono sto sam ranije rekla: ljudi su zaboravili da moraju tugovati za njime jer im nije ustavri ni bilo stalo.
Dakle, mozete misliti da sam bezobrazna i okrutna, ali da li je bolje odmah na pocetku reci istinu nego se pretvarati da ti je stalo i na kraju sve zaboraviti?

Oznake: samoubojstvo, dojmovi