Zovi me zvijer

Zlatokoso, gruba Zlatokoso!

Zašto te još uvijek želim zvati svojom?
Na što li sve pomišljam zbog tebe!

Na tren želim da me pustiš, zatim – da mi se vratiš.
Na tren me priželjkuješ, a zatim – zamjenjuješ.

Ili ja zamjenjujem tebe?

Oh, zašto li sam ja on, a ti ona?

Zlatokoso, njena Zlatokoso, hoću li te već jednom preboljeti?

Oznake: pisanje

Slabiš.
Osjetim.

Nisi ono što si nekada bio.
Naprežeš tetive.
Kočiš leđa.
Propadaš pod vlastitom, nekad premoćnom, silinom.

No, još se ne predaješ – dok te netko ne svrgne.

Ja jačam.
Sustižem te.
Uskoro ću te nadjačati, čak i u ovom bijednom tijelu.

Strpljivo čekam tvoj pad.
Meni se nikamo ne žuri.

No tebi ponestaje vremena.

Oznake: pisanje

Pet je sati.
Pijetao kukuriče.
On se meškolji.

Hladno mu je.
Uzima dodatni pokrivač. Ne razmišlja ni o čemu drugom.
A zašto i bi?

No, ja se brinem.

Njegov poljubac me toliko podsjeća na NJEGA.
No, miris je toliko drugačiji od njegova.

Ugriz nije dozvoljen - ali kada je i bio?

Hoće li ikada biti?

Obveza mu se iščitava iz očiju.
Nema ničeg drugog.
Kojoj će se osobi svidjeti luda, divlja djevojka?

Jesam li stvarno toliko dominantna – ili je moja dominacija lažna?

Oznake: pisanje

Znaj svoje mjesto!
Ti nisi zvijer!

Zvijer treba ukrotiti. Pripitomiti.

Stavi joj brnjicu - da ne grize.
Ukloni joj kanđe - da ne grebe.
Zaveži ju - da se ne odupire.
Tuci ju - dok se ne pokori.

Kada prolije krv, znat će gdje joj je mjesto.

Ostavi ju tako sputanu, zauvijek.
Moli se da se nikada ne oslobodi.

U protivnom, čuvaj vrat.

Uvijek će biti željna tvoje krvi.


Oznake: pisanje