Zovi me zvijer

Gledam lijevo.
Gledam desno.
Gledam gore.
Gledam dolje.
Gledam unaprijed.
Gledam unatrag.

Ne mogu pobjeći!

Zvijer će uskoro biti uspavana.
Zasvagda.

Bježim.
Tražim izlaz.
Nemam hrabrosti.

Kukavice!
Prestani bježati!

Ne želim osjećati.
Ništa!

Ne možeš se samo isključiti!

Ne bez pomoći.

Hajde, to danas bar nije teško.
Ima je na svakom koraku.

Barem tako kažu.

Ali ti to ne možeš!
Kukavice prokleta!

Nikad ništa od tebe.

Oznake: bijeg, kukavičluk

Popij kavu, kažu.
Razbudit će te.
Usredotočiti.

Popij Red Bull, kažu.
Dat će ti energiju.

Ali nitko mi ne će dati volju.

Budni sati produžuju moju agoniju.
No, sad mi se zavlači i u snove.
Kada li će tome doći kraj?

Ne želim biti ovdje.
Ne želim biti.

Ne želim!

Oznake: pisanje, agonija

Umorih se.

Od zgrade preko puta – blještava betona utopljena u suncu.
Od crne kave – okusa iscrpljenosti i očaja.

Umorih se od Husserla.
Heideggera.
Foucaulta.
Freuda.

Umorih se od pravopisa.
Jednog.
Drugog.
I trećeg.

Ah, nezasitna ambicijo, u što si me to uvalila?

Prvi, četvrti, peti, prvi.

Bijaše to moja svakodnevica.

Biser nepravilna oblika.
Veliki i mali skokovi.
Udubine i izbočine pod mojim prstima.

Pratim jednu liniju.
Uvijek jednu.

Penjanje u visine, za mene nedohvatljive.
Spuštanje u dubine, meni preduboke.

Ah, prokletstvo „zlatne“ sredine!

No, moja boljka bijaše srebrena.
Bijaše hladna.
Bijaše, i ostaše, meni nedostižna.

Prvi, četvrti, peti, prvi.

Još se sjećam!

Prvi, peti, prvi.
Peti, prvi.

Oznake: pisanje

Hajde, udari me!

Što čekaš? Vidiš da sam na tlu.

Dokrajči me, da se više nikada ne ustanem.

Ne nudi mi note – postat će izgrižene.
Ne pokazuj mi knjige – bit će razderane.

Kakva kultura, kakav razum?
Ja to ne mogu pojmiti.

Ostavi me da se koprcam u blatu svojih vlastitih nagona.

Jedan barbar manje u ovom civiliziranom svijetu.

Oznake: pisanje