Prvi, četvrti, peti, prvi.
Bijaše to moja svakodnevica.
Biser nepravilna oblika.
Veliki i mali skokovi.
Udubine i izbočine pod mojim prstima.
Pratim jednu liniju.
Uvijek jednu.
Penjanje u visine, za mene nedohvatljive.
Spuštanje u dubine, meni preduboke.
Ah, prokletstvo „zlatne“ sredine!
No, moja boljka bijaše srebrena.
Bijaše hladna.
Bijaše, i ostaše, meni nedostižna.
Prvi, četvrti, peti, prvi.
Još se sjećam!
Prvi, peti, prvi.
Peti, prvi.