Zovi me zvijer

Pet je sati.
Pijetao kukuriče.
On se meškolji.

Hladno mu je.
Uzima dodatni pokrivač. Ne razmišlja ni o čemu drugom.
A zašto i bi?

No, ja se brinem.

Njegov poljubac me toliko podsjeća na NJEGA.
No, miris je toliko drugačiji od njegova.

Ugriz nije dozvoljen - ali kada je i bio?

Hoće li ikada biti?

Obveza mu se iščitava iz očiju.
Nema ničeg drugog.
Kojoj će se osobi svidjeti luda, divlja djevojka?

Jesam li stvarno toliko dominantna – ili je moja dominacija lažna?

Oznake: pisanje