|
Evo, 18 godina je tu, prošli su prvi izbori s pravom glasa ( i savjesnim ispunjavanjem građanske dužnosti ), polugodište je zamalo gotovo te je vrijeme da se posvetimo trenutno vrlo aktualnom pitanju maturanata: Što studirat ? Imam dojam da nas je sve to „lupilo“ nakon što smo dobili mogučnost da se prijavimo u sustav, te kad smo dosli do padajuće liste fakulteta shvatili da ustvari nemamo pojma što tamo staviti . Dobro, bar ja nemam, ne mogu tvrditi za sve.
Dakle, došlo je vrijeme kada se treba zapitati: „Što ja želim od života? Čime se želim baviti? Gdje žeim provoditi 8 h dnevno do starosti?“
Nekako sam zaključila da bi u životu htjela pisati, a za to baš i nije važan fakultet, važno je imati ideju i prvenstveno znati kako pisati.
Dakle, čitala sam da svi pisci moraju proći kroz neke određene faze dok ne sazriju i odliče kojem se stilu prikloniti i kako pisati, a budući da bi jednog dana željela nešto pisati, trebala bi lagano početi s tim. No, kako početi? Također sam čitala da pisac treba pisati o onome što poznaje. Hmmm, toga nema baš puno, ali što je najpoznatije nekoj mladoj i naivnoj osobi poput mene?
Probajte pogoditi odgovor.
Znam, znam, ako ovo itko čita sad vjerojatno preokreće očima, ali ja mislim ozbiljno. Pa nađite mi bilo koju mladu osobu koju to apsolutno ni malo ne zanima.
Dakle, sex (ako niste shvatili aluziju). Ne prakticiraju ga svi, ali oni što ga ne prakticiraju željeli bi.
Ne žeim se baviti sad kontracepcijom i tim stvarima, zato što nekoga jednostavno ne možete nagovoriti da to koristi ako ne želi. Sretno mu bilo, ako mu je lakše iskeširat za abortus nego za kondom, sam nek da.
Želim reći da me zanima kako reagirati kad vam partner počne predlagati neke malo čudnije stvari. U redu, ja priznajem, kako moj nadimak kaže, ja jesam zvijer, ali to ne znači da ću pristati na neke stvarno malo bizarnije stvari. U suštini sam ja ipak dobro dijete, nazalost, tako su me odgojili. No, ako kojim slučajem pristanete na nešto malo drugačije (a zaboravljate da je taj vaš parter isto tako još mlad i naivan poput vas), ne biste ni u snu očekivali da vam to može donjeti tolike probleme, dane prepune mjenjanja zavoja i mazanja sa tri različite vrste krema. A što je najgore, ako ste mladi i naivni poput mene, ne možete ništa spomenuti roditeljima.
I što sad? Roditelji, naravno, primjete da nešto nije u redu, zbog odlaska kod doktora, ali vi im ne možete reći što se stvarno dogodilo i molite Boga da ni doktorica ne zna točno, i na kraju se patite s time tjednima.
Dakle, koji je zakljucak na kraju? Ne bi smjeli eksperimentirat dok ne budemo spremni nositi se s posljedicama? Ili uopce se činiti takve radnje zbog toga što smo u principu svi još djeca?
Nemam pojma, ali znam da ja još dugo ne ću ništa više uopće ni pokušavati.
Trenutno čitam „Drhtaj“ autorice Maggie Stiefvater. Po dosad pročitanom, to je kopija Sumraka , samo što se umjesto vampira tu nalazi vukodlak , umjesto vampirske obitelju vučja obitelj, umjesto vampirske kuće vučja kuća itd.
Oznake: pisanje, fakultet, knjige
|
