četvrtak, 14.12.2006.
ponedjeljak, 12.12.2006.
Sjedeći na jutarnjoj kavi s prijateljicom, odlučila sam otići. U njegov dućan. Nisam je čula šta mi priča, jer mi se to vrtilo po glavi. Vrtilo mi se danima... ali bili su kišni i ružni, a tada.. svanulo je sunce, zapuhala je bura.. i čovjek se odmah osjeća bolje. Rekla sam joj šta namjeravam, samo je rekla "opa".
Nije mi bilo bed.. ok -malo.. ali više onako-uzbuđenje. Dobro sam se osjećala.. a bogami dobro i izgledala. 
Došla sam do ugla.. i skrenula. Stajao je vani, ispred dućana, i pričao s nekim muškarcem. Okrenuli su glavu prema meni.. a on.. on se skamenio. Lice-drveno. Prilazim mu, a on kao da je drek progutao. Smiješkam se i govorim da idem kod njega. Prošla sam pokraj njih i ušla u dućan. Ušao je i on. I gledao sa strane.. ne u mene. Mislila sam kupiti majicu bratu za Božić.. to sam mu i rekla, točno koju želim. Tražio ju je po dućanu.. ne nalazeći je. I dalje me nije pogledao, trudeći se gledati u robu, zid ili negdje sa strane. Smotao se.. rasturio je cijeli dućan.. nije mogao naći majicu.. za koju je tvrdio da je sigurno tu. Malo smo pričali za to vrijeme. Rekla sam mu da ima lijep dućan..a on je to umanjivao. Pitao me kako mi ide posao. Što me pošteno iznenadilo.. nisam očekivala da išta o meni zna.. od kada je otišao. Htio mi je poslati majicu u "radnju", kako je rekao.. kad je nađe. Smotao se... Predložila sam da dođem za koji dan, kad nađe majicu. Ali on je i dalje kopao i tražio. Kada sve to više nije imalo smisla i kada je to traženje majice postalo smiješno, napokon me pogledao. Stao je preko puta mene, spustio ramena i pogledao me. Znam taj pogled.. znam što govori.. i na trenutak mi je došlo da ga pogladim po glavi.. kao nekad. Ali nisam.. i ne bi.
Trenutak je prekinut jednim "čekaj malo", pogledom u kompjuter i shvaćanjem da su majice rasprodane i da dolaze tek nakon Božića. Lijepo smo se pozdravili i otišla sam.
Otišla sam osjećajući se jako dobro.. malo na adrenalinu, naravno, ali dobro. Oslobođeno. Htjela sam to napraviti i napravila sam. Nema žaljenja.. a i svidjelo mi se ono što sam vidjela. Očekivala sam da ću vidjeti to što jesam.. i potvrdilo se.. da je on ipak - čovjek.
- 20:27 -
