... ovako je započeo svoj tekst moj poznanik kojemu je stalo do otoka i koji mi salje ovo svoje čuđenje...
"Kad sam prije tri tjedna bio na Visu obišao sam naravno i Komižu i tamo čuo priču kako je tvornicu Neptun kupio neki južnoafrikanac i da mu je jedan od prvih poteza bio prodaja linije za proizvodnju ribljih konzervi. Ali ne bilo kome, nego... PAZI SAD!!! ... tvornici ribe u Nišu! Zapitah se od kuda srdele u Nišu i što će oni s time...
o kako naivno... i neinformirano... eto odgovora koji jutros pročitah..."
... a zatim prijateljica ... ovako ...
Kao u nekom Monty Pythonu, na police hrvatskih trgovina stiže odlična riba - iz Srbije. 'Jeftiniji smo oko 15 posto od njihovih proizvoda', kažu u Interfišu iz Belotinca.
NIŠ - Tvornica za preradu ribe Interfiš u Belotincu kod Niša počela je izvoziti konzerviranu ribu - u Hrvatsku.
Ta je tvornica dio postrojenja kupila upravo u Hrvatskoj, na Visu, od tvornice za preradu ribe u stečaju. Kupovina postrojenja u Komiži izazvala je negativne reakcije pojedinih hrvatskih političkih stranaka, ali je Interfiš našao put do hrvatskog tržišta. Sardine, koje Interfiš uvozi iz Maroka, privukle su hrvatske kupce kvalitetom i cijenom.
Direktorica Interfiša Aleksandra Mikić rekla je za boegradski B92 da je u srijedu krenula prva isporuka za Hrvatsku. "Imamo plan za mjesečne isporuke do kraja godine. Jeftiniji smo oko 15 posto od njihovih proizvoda", kaže ona.
Osim u Hrvatskoj, riba iz Belotinca naći će se i u Makedoniji i Kanadi, a Interfiš planira otvoriti pogone za preradu ribe u Istri i s hrvatskim partnerima kupiti brodove za izvoz srdela.
... zatim opet jedan drugi prijatelj:
"Zelim ti napisat malo duzi odgovor na to, ali najprije bi zelio znat da li Srbija ima vecu prednost, kao bratska republika, uvoziti robu u Hrvatsku, nego na primjer Marocco?
Ovo je ocigledan primjer gdje Marocco u stvari zeli uci na balkansko trziste, sa smanjenom carinom, preko Nisha."
... a ja mislim da je fiš iz niša najkonačniji i najbesramniji odgovor i pečat tisućljetnoj tradiciji ribarske Komiže, te da svi njeni sni od kojih su neki čak i nedavno bili javno ostvareni te se činilo da ipak, ipak ima smisla biti Komizom, definitivno izgubiše tlo pod nogama...
i to... da je onaj Joškov stih
vode je nekad Komiza bila
.... pravo mjerilo i ljudi i stvari Komize, to je sada definitivno i bjelodano jasno. Jos je jedna Komiza izgubila bitku, još jedan Vis sa svojim palmama, još mnoge i mnoge generacije i mnoge i mnoge ljubavi...
... kakav turizam, kakvi bakrači?!? svijet se samim sobom poistovjećuje i jednako mi je putujem li na Thailand ili ronim pod Biševom... poslije više ni tih imena neće biti, neće biti potrebna, kao ni mi sami sebi, uostalom...
|