... ovako je započeo svoj tekst moj poznanik kojemu je stalo do otoka i koji mi salje ovo svoje čuđenje...
"Kad sam prije tri tjedna bio na Visu obišao sam naravno i Komižu i tamo čuo priču kako je tvornicu Neptun kupio neki južnoafrikanac i da mu je jedan od prvih poteza bio prodaja linije za proizvodnju ribljih konzervi. Ali ne bilo kome, nego... PAZI SAD!!! ... tvornici ribe u Nišu! Zapitah se od kuda srdele u Nišu i što će oni s time...
o kako naivno... i neinformirano... eto odgovora koji jutros pročitah..."
... a zatim prijateljica ... ovako ...
Kao u nekom Monty Pythonu, na police hrvatskih trgovina stiže odlična riba - iz Srbije. 'Jeftiniji smo oko 15 posto od njihovih proizvoda', kažu u Interfišu iz Belotinca.
NIŠ - Tvornica za preradu ribe Interfiš u Belotincu kod Niša počela je izvoziti konzerviranu ribu - u Hrvatsku.
Ta je tvornica dio postrojenja kupila upravo u Hrvatskoj, na Visu, od tvornice za preradu ribe u stečaju. Kupovina postrojenja u Komiži izazvala je negativne reakcije pojedinih hrvatskih političkih stranaka, ali je Interfiš našao put do hrvatskog tržišta. Sardine, koje Interfiš uvozi iz Maroka, privukle su hrvatske kupce kvalitetom i cijenom.
Direktorica Interfiša Aleksandra Mikić rekla je za boegradski B92 da je u srijedu krenula prva isporuka za Hrvatsku. "Imamo plan za mjesečne isporuke do kraja godine. Jeftiniji smo oko 15 posto od njihovih proizvoda", kaže ona.
Osim u Hrvatskoj, riba iz Belotinca naći će se i u Makedoniji i Kanadi, a Interfiš planira otvoriti pogone za preradu ribe u Istri i s hrvatskim partnerima kupiti brodove za izvoz srdela.
... zatim opet jedan drugi prijatelj:
"Zelim ti napisat malo duzi odgovor na to, ali najprije bi zelio znat da li Srbija ima vecu prednost, kao bratska republika, uvoziti robu u Hrvatsku, nego na primjer Marocco?
Ovo je ocigledan primjer gdje Marocco u stvari zeli uci na balkansko trziste, sa smanjenom carinom, preko Nisha."
... a ja mislim da je fiš iz niša najkonačniji i najbesramniji odgovor i pečat tisućljetnoj tradiciji ribarske Komiže, te da svi njeni sni od kojih su neki čak i nedavno bili javno ostvareni te se činilo da ipak, ipak ima smisla biti Komizom, definitivno izgubiše tlo pod nogama...
i to... da je onaj Joškov stih
vode je nekad Komiza bila
.... pravo mjerilo i ljudi i stvari Komize, to je sada definitivno i bjelodano jasno. Jos je jedna Komiza izgubila bitku, još jedan Vis sa svojim palmama, još mnoge i mnoge generacije i mnoge i mnoge ljubavi...
... kakav turizam, kakvi bakrači?!? svijet se samim sobom poistovjećuje i jednako mi je putujem li na Thailand ili ronim pod Biševom... poslije više ni tih imena neće biti, neće biti potrebna, kao ni mi sami sebi, uostalom...
Post je objavljen 23.03.2006. u 21:16 sati.