Dok je dobrih knjiga,
koje imaju moć da ne ispadnu iz umornih ruku
nekih vaših postova, koji pokreću uspavano promišljanje
dobrih filmova, poslije kojih se ne zaspe odmah
muzike... starih stvari u koje se uskladište emocije
rok trajanja-neograničen
(pa onda namjerno preskačemo neke kompilacije)
fotografija, što čuvaju trenutke koji meni nešto znače,
a onima što će ih promatrali za stopedeset godina
biti će neobične, možda egzotične...
I dok je horizonta ispunjenog morem, u mom pogledu
mogu reći
da imam vrijeme samo za sebe
netko će reći da puno čitam, visim na blogu, stalno gledam filmove, slušam glazbu, prebirem po fotografijama svaki dan i redovito meditiram na nekoj od kvarnerskih ili istarskih plaža....
Ali stvarni život je nešto drugo
briga za zdravlje najdražih
(mala djeca-mala briga... itd...)
neograničeno radno vrijeme
stalni pritisak raznoraznih rokova
ponakad sam tu, ponekad tamo
najčešće na krivim mjestima
jer na onom pravom - redovito nedostajem.
I pray you'll be our eyes, and watch us where we go.
And help us to be wise in times when we don't know
Let this be our prayer, when we lose our way
Lead us to the place, guide us with your grace
To a place where we'll be safe
........
E la fede che
Hai acceso in noi,
Sento che ci salvera
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje