Dok je dobrih knjiga,
koje imaju moć da ne ispadnu iz umornih ruku
nekih vaših postova, koji pokreću uspavano promišljanje
dobrih filmova, poslije kojih se ne zaspe odmah
muzike... starih stvari u koje se uskladište emocije
rok trajanja-neograničen
(pa onda namjerno preskačemo neke kompilacije)
fotografija, što čuvaju trenutke koji meni nešto znače,
a onima što će ih promatrali za stopedeset godina
biti će neobične, možda egzotične...
I dok je horizonta ispunjenog morem, u mom pogledu
mogu reći
da imam vrijeme samo za sebe
netko će reći da puno čitam, visim na blogu, stalno gledam filmove, slušam glazbu, prebirem po fotografijama svaki dan i redovito meditiram na nekoj od kvarnerskih ili istarskih plaža....
Ali stvarni život je nešto drugo
briga za zdravlje najdražih
(mala djeca-mala briga... itd...)
neograničeno radno vrijeme
stalni pritisak raznoraznih rokova
ponakad sam tu, ponekad tamo
najčešće na krivim mjestima
jer na onom pravom - redovito nedostajem.
I pray you'll be our eyes, and watch us where we go.
And help us to be wise in times when we don't know
Let this be our prayer, when we lose our way
Lead us to the place, guide us with your grace
To a place where we'll be safe
........
E la fede che
Hai acceso in noi,
Sento che ci salvera
Post je objavljen 13.05.2008. u 12:21 sati.