U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 13.11.2006.
Tebi - od mene
|
Ti misliš da sam mudra? Zavisi s koje strane posmatraš. Ne mene. Svijet. (Ali, hvala ti, znači mi mnogo) A što da ti ja kažem? Pa da opravdam svoju mudrost. Sve što ti mogu pričati je moj život. Kako sam ja to. Onda davno. I ne tako mudra. Sve je klišej. Slušaj srce, i te fore... A, ima nešto u tome. U tome kad slušaš. Moj dečko i ja, bili smo si dečko i ja punih, tako, šest- sedam godina. Toliko mi je zapravo trebalo da shvatim. Lažem. Toliko mi je trebalo da probam sve drugo. A on je bio taj-mudri. I pustio me je da odlazim, okrećem leđa, lomim čaše, plešem po stolu, da sanjam cigane (vidim, opet je u modi), pustio je svašta... Studiranje u drugom gradu, putovanja bliža i daleka, zaluđenosti svim i svačim. I svakim. U tom sam se periodu zaljubila, onako- do smrti jako, bar tri-četiri puta. Zaljubljena, ej...da znaš samo kako. Na kraj svijeta, ako treba i te fore (opet) U snovima sam već odgajala njihovu djecu, gradila kuće, mijenjala prebivališta.. Baš nekako tada nastaje čuvena tatina rečenica: - Ma reci mi, molim te: vijekovima narodi imaju tendenciju da s istoka putuju prema zapadu. Zašto ti moraš obratno? (Zabrinut do kostiju) A moj je dečko promatrao sa strane. (Tada nije bilo mobitela. Ni maila. I bolje da nije.) I sad dolazi rasplet. Njega ću prešutjeti.  Danas: Moj dečko i ja vraćamo se doma s posla negdje cca oko 18.00.h. Sin ide na trening (danas prvi put na nešto, ne smijem još reći što) zove me na mobitel: - Mama kad ćete vi doći? - Zašto? - Pa htio bih vas vidjeti bar malo prije nego idem. - Evo nas, za pet minuta. Ulazimo u kuću Kćer zadovoljna što joj brat ide nekamo i napušta njen prostor - A vi ste već doma? Kako to misliš-govorio je moj pogled. Naravno da znam kako misli, ali moraš uputiti taj pogled. Moraš, reda radi Sjetim se ja ponekad one trojice-četvorice... Ima tako nekih pjesama koje ih vrate u misli. Pa mislim na njih ne više od par minuta, a često i puno kraće. Neke blage misli Ne izazovu pomutnju ni nemir. Ništa baš. Ali u jedno sam sigurna: Da sam s jednim od njih, zidala, rodila, promijenila prebivalište Danas bi patila k'o zvijer da se sjetim mog dečka... I srušila bi sve mostove i brane (mada mi i danas baš nije jasno kako brana funkcionira i gdje je najslabija, pa da se ruši!) Našla bih načina kako da mu dođem i da mu se vratim Zato jer sam njegova. A to ti nema veze za zaljubljenošću. Možeš se zaljubiti pet puta godišnje (mogu i ja, nisam još za bacit!) Ali voliš samo jednog. A koji je taj... To ti piše tamo u raspletu. Ne mom... tvom raspletu. Pronađi ga. Samo budi strpljiva i blaga prema sebi. E..i da: poslušaj srce, ali nemoj slušati ono što viče i urla izvana, već nastoj čuti ono što ti šapuće iznutra.. ljubac draga! |
- 20:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||