Nova godina?
Jučer sam je proslavila. Moji godišnji ciklusi ravnaju se prema početku nove školske godine- i prvi dan škole meni je Nova godina.
Ono sve pri kraju dvanaestog mjeseca je romantika...zima vani, a unutra fino toplo.
Pun stol svega i svačega, dobro društvo i spavanje do podne drugi dan
Ali ništa bitno se ne promijeni, već slijedeći dan se radi i nastavlja istim ritmom, bez obzira na hangover i hrpu hrane koja je ostala za slijedeća tri dana.
Prvi dan škole?
To je nešto sasvim drugo. Ritam života, kompletno se mijenja.
I to onako - odjednom.
Jer, uvijek prebrzo dođe taj dan, koliko god smo ga očekivali i za njega se pripremali.
Ove godine imam maturanticu i sedmaša. Sve knjige i bilježnice teže im ukupno nešto manje od jedne tone, ali oni se smješkaju.
Nemilosrdno ogovaraju ministra Primorca, ali onako - da se moraš nasmijati i reći s boka i ispod glasa - ma šutite, da vas ne čuje netko...
Počeli smo poprilično veselo, vratili su se iz škole jučer puni adrenalina i dobre volje i zamatali, prematali, lijepili i pospremali.
Moj ritam?
Ja iz kuhinje nisam izašla do devet, dok oni zamataše, mene uhvatilo kuhanje, kao da sutra neće svanuti, pa moram skuhati i za iduću srijedu.
Gotovo da bih otvorila novu temu: što skuhati danas za sutra, a da nije:
1. Maneštra
2. Juha
3. Gulaš-šugo-ili tako nešto
4. Šnicle u saftu
Volim kuhati i općenito pripremati finu klopicu, ali onako – kad sam opuštena i kad imam vremena... kuhanje danas za sutra – to mi je noćna mora!
Ne volim hranu od jučer, ali ne može se drukčije.
I moj resorni ministar spava u istom krevetu samnom, pa ga ne smijem ogovarati, makar ne javno.
SRETNA VAM NOVA (školska) GODINA!
|