Zločesta

Kad smo sretni uvijek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvijek sretni!

Hitovi...

OVDJE možete vidjeti koja je pjesma bila hit kada ste se rodili!
Zanimljivo...

kratki post

Obrisalo mi prethodni post! Nema veze.


A kako ste mi vi danas?

matematički test

Zanimljivi testić!

Trajat će samo 20 sekundi!

Samo slijedi instrukcije...

Ne čitaj unaprijed prije nego sve izračunaš!

Krenimo.......


1. napiši broj koliko puta želiš voditi ljubav u jednom tjednu
2. pomnoži taj broj sa 50
3. dodaj rezultatu 44
4. zatim pomnoži sa 200
5. ako si ove godine već slavio/la rođendan – dodaj 104
- ako još nisi slavio/la rođendan dodaj 103

6. od rezultata koji si dobio/la oduzmi svoju godinju rođenja (npr. 1975, 1981...)

Ako je sve dobro napravljeno, rezultat bi trebao imati 5 znamenki.


Prve brojke označavaju koliko noći u tjednu želite voditi ljubav.

Zadnje dvije brojke označavaju vaše godine.

Treća i četvrta brojka označavaju vašu najdražu pozu u sexu!


Ovaj matematički testić vrijedi samo za ovu godinu (2004)!




P.S. Hvala Bogu na google-u, uz pomoć njega našla sam svoj izgubljeni post!!!!

iskrene čestitke!

Cestitamo Generaciji...

Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!

Prema onome sto kazu danasnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili djeca u 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti zivi.

Nasi djecji kreveti bili su obojeni kricavim bojama na bazi olova.

Nismo imali zastitne poklopce ili brave na bocicama lijekova, vratima i ormaricima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.

Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...

Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zracnih jastuka.

Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce. Uzas!

Jeli smo kolace, kruh i margarin i pili gazirana slatka pica, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.

Dijelili smo jedno gazirano pice sa cetiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.

Provodili smo sate gradeci male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spustali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kocnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naucili smo rijesiti problem.

Otisli smo od kuce ujutro i igrali se cijeli dan, vracali smo se kuci kada bi se upalila ulicna svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel. Nezamislivo!

Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.

Imali smo prijatelje! Izasli smo van iz kuce i nasli ih.

Igrali smo granicare i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela.

Padali smo s drveca, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slucajeva nije bilo nikakvih sudskih tuzbi. To su bili nesretni slucajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.

Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naucili kako da ih prebolimo. Izmisljali smo igre sa stapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo receno da ce se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.

Vozili smo se na biciklu ili prosetali do prijateljeve kuce, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo usli i popricali sa njim. Igrale su se razne igre i nisu svi usli u ekipu. Oni koji nisu, morali su nauciti nositi se s razocaranjem.

Neki ucenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati. Uzas!!!!!!!!!

Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kojeg razloga. Nasi postupci su bili samo nasi. Posljedice su bile ocekivane. Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u skoli ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su zapravo podrzavali skolu i zakon. Zamislite to! Uzas!

Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rjesavatelja problema i izumitelja, IKADA! Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naucili smo se sa time nositi.

I vi ste takvi!

Cestitamo!

Dopis Ministarstva nježnosti

Ministarstvo nježnosti
Direkcija osobnih rezervi


Poštovana,

na osnovu Vašeg zahtjeva izvršili smo uvid u stanje rezervi uknjiženih pod Vašim imenom i ustanovili sljedeće:
Općenito je stanje rezervi vrlo loše, gotovo sve stavke su potrošene.

Specificirano po pojedinačnim stavkama kako slijedi:
Maženje 0 (nula)
Držanje za ruke 0 (nula)
Gledanje u oči 0 (nula)
Zagrljaji 0 (nula)
Poljupci 0 (nula)
Razumijevanje 0 (nula)
Pažnja 0 (nula)
Toplina i srdačnost 0 (nula)
Skupna stavka sitnih pizdarija 0 (nula)

Pod stavkom seksa imate još nešto rezervi, ali su loše kvalitete i pomiješane sa Neugodnim situacijama i Potencijalnim opasnostima. Korištenje na vlastitu odgovornost.

Napominjemo da se osobne rezerve, za razliku od robnih, trošenjem umnažaju, a nekorištenjem nestaju. Kad jednom dođu na nulu, nestale su nepovratno i nije ih više moguće obnoviti.
Vaša tvrdnja da sa gore navedenom zakonitosti niste bili na vrijeme upoznati ne stoji. Referente koje smo Vam opetovano slali redovito ste istjerivali. Imamo i izjave svjedoka da ste pri tom strijeljali očima i rigali vatru.

U skladu s pozitivnim zakonima dužni ste se što žurnije, a najkasnije sedam dana od datuma primitka ovog dopisa, javiti u najbližu ambulantu plastične kirurgije gdje će Vam operativnim zahvatom biti odstranjene linije ljubavi s dlanova. Postupak je bezbolan, a troškove snosi ovo Ministarstvo.

Sa štovanjem.

odluka dana!

Danas sam odlučila – ako će biti još jedan krug Big Brothera definitivno se prijavljujem!!
Gledam ih, ne baš često, ali tu i tamo škicnem. Uglavnom čitam na internetu. Nije im uopće loše - spavaju, jedu, izležavaju se, pričaju, druže se, zezaju, dobiju što žele... Tko to nebi poželio??? Činjenica je da se moraju potruditi oko tjednog zadatka ako žele zaraditi za hranu, ali nije to tako strašno. Naruče si što žele i kuhaju. Ja bi kuhala, odmah se javljam na tu dužnost. Volim kuhati, stalno bi nešto kuhala, pekla... može i po željama. Svečano obećajem da nitko neće ostati gladan ako uđem u kuću. Biti ćete svi lijepi i debeli, he he. Ma šalim se, znam ja pripremati i dijetno! :)
Skoro svaki dan ih iznenade sa nekim novim stvarčicama. Dobili su odmah na početku hrpu poklona, igre, kućne ljubimce... ma sve što požele! I onda kada ih izbace van / ili netko dobrovoljno izađe, imaju feštu, poznati su (mada je to meni bezveze kada npr. oblijeću onog glupog Ozrena i Egle) i još dobiju lovu bez obzira koliko su u kući!
Mislim da bi me najviše ubijala u pojam ona maratonska razglabanja oko nekih glupih stvari iz dana u dan. I tako, ako vidite nekoga da se s nekim zakrvio oko toga, to sam vam ja, dragi moji!
Samo Vas molim da mi ne dajete zadatke u kojima se treba slikati, plesati ili nešto slično. Ne tražim puno, zar ne?
Evo, nadam se da će me izabrati. A kada se vratim o svemu ću vam pisati.

loš dan!

Ne volim kad me ispituju zašto sam tužna i neraspoložena. Možda mi je takav dan, možda imam problema, možda mi se eto baš ne da pričati. Pa zar ljudi više nemaju pravo na to da budu barem jedan dan loše volje. Trebali bi se stalno smješkati, klimati glavom i biti dobre volje. Ne mogu, brate mili, ne da mi se.
Ma baš mi je koma dan. Podočnjaci do pola lica (danas sam počela raditi od 7 pa sam morala ranije ustati), frizura mi strši na sve strane... ne znam šta ću sa sobom. Najrađe bi se zatvorila u sobu i spavala cijeli dan. Bolje da me nitko danas ništa ne pita jer sam raspoložena za svađu, svi mi idu na živce.
Ali ne daju mi mira, svi nešto filozofiraju, ispituju, daj napravi ovo, daj ono.
Sad je počela i nova kolegica filozofirati. Ona nebi radila ovo, pa daj ti... Je, sad bumo još i birali kaj bumo radili. Dođe mi da ju pošaljem u tri one stvari!
Idem popiti jednu kavu da se smirim.
p.s. moje isprike ako sam koga ubedirala!

Problemi

Ja stvarno ne mogu više vjerovati da mi se događaju ovakve gluposti!
Prvo me optuže da nisam platila račun za mobitel. Naš drati T-Mobile!! I nakon silnog dopisivanja e-mailom se uspostavilo da sam platila i ispričavaju se «ako je došlo do uzrokovanja nejasnoća i neugodnosti!» Ma pas mater, nije bilo nikakvih nejasnoća, malo si pogledajte bolje tko vam plaća račune, a tko ne! Mene ste našli gamad jedna, a kada netko ne plati par mjeseci, onda im je, naravno, oprošteno! Gamad jedna!
Druga lijepa stvar je ta da me optužuju za neplaćanje zdravstvenog osiguranja. Sve sam uredno podmirila, sve dugove i gluposti, a od kada sam se zaposlila firma mi plaća zdravstveno. Ali ne, ne može to biti tako jednostavno. Oni meni i dalje zaračunavaju mjesečne rate, pribrajaju ih i tome još dodaju kamate. Kada zovem onda mi kažu da je to normalno i kada oni vide da je sve podmireno onda će prestati slati! MOLIM?????? Pa koliko vam treba. Već sada je dug+kamate negdje oko 5000 kuna. Samo čekam jedan dan da mi dođe tužba za neplaćanje ili tako nešto.
Valjda ovo nije moj mjesec...