mrtva priroda

utorak, 02.01.2007.

Crveni trag

Da sada slikam, otisnula bih otisak dlana na crnom platnu i zaustavila se. Samo jedan trag, i ništa više. Prisilila bih se ne nadopisivati poruke, crtati lica ili krajolike. Samo trag.
Da uzimam boju, uzela bih crvenu i crnu, kao što ih i inače uzimam. Isctrala bih si dječje oči, naglasila ih crnim trepavicama. Zatim bih japanski crvenom obojila mala usta na zimskom tenu i nastavila povlačiti nejednaku crvenu crtu niz obraz, neka izgleda kao curak krvi, niz žilu kucavicu, u tajanstvenu jamicu koja spaja ključne kosti, niz mršave grudi i trbuh, sve dok se opet ne izgubim u crnilu...
Crnim bih svilenim šalom omotala izdajnički trag i crveni bi biljeg izašao sa mnom u polusvijet pijanih ulica i zadimljenih barova. Hrabro bih ga nosila na svom malom toplom tijelu poput tajnog sakramenta, poput skrivenog žiga.
Da mogu, kući bih došla s tragovima tvojih ruku na svojoj bijeloj koži.
No, ti bi na meni radije gasio čikove.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?