|
|
Život je samo još jedan trenutak tuge,
Uvijek izgubiš sve što ti je drago!
Boli te odlazak dragih osoba,
Ali bojiš se to i reći.
Shvatiš jednoga dana da
Ljubav zapravo nepostoji,
Prijatelji zapravo nisu tu,
Samo se prave da su
Uz tebe,
A ustvari im uopće nije stalo
do tvojih osjećaja,
Samo se prave,
Da bi vi mislili da imate
PRAVE PRIJATELJE!!
**Nešto**
Dok sama lutam kišnim ulicama,
Razmišljam gdje su moji prijatelji nestali,
Uvijek su bili tu, a sada ih nema,
Sada kada su mi najviše potrebni,
Oni su samo otišli,
Tragom bez obzira, bez pozdrava....
A ja sam ostala sama kao list na vjetru,
lutam mračnim stazama....
A vas nema....Vi ste otišli drugim putem,
putem sreće,
Tamo gdje nema boli.....
Evo još jedna moja pjesma:
Povrijedio si me, ni neshvaćaš koliko,
Osjećam se tako izgubljeno kada znam da te više
nikada neću imati uzase!
Pravim se da je sve u redu,
Uvijek nabacim onaj glupi lažni osmijeh,
Samo se pravim da je sve super,
Ali nisam dobro i nikada neću biti,
Jer tebe više nema,
A u mom srcu je ostao tvoj trag,
Na usnama tvoj žar,
Na meni tvoji dodiri...
Zauvijek ću se sjećati tvog prelijepog osmijeha,
Tvojih riječi kako si mi govorio da sam ti sve na svijetu...
A sada kao da nisam postojala u tvom životu,
Kao da nepostojim...
Samo si nestao,
Otišao smjerom vjetra, putem magle...
Jednostavno ti si mi bio sve,
A sada si samo TRAG OD PRAŠINE...!
Zivot je bajka za neke, a za neke samo bol!
------------------
Život bi dala za tebe,
Dala bi ti svo svoje sve,
Zbog tebe umrla bi,
Jer volim te!
Da imam 3 života tebi bi ga dala,
Jer što ću s njima kad tebe nemam,
Dala bi ti svoju ljubav, iako je mala,
Dala bi ti sve, jer stvarno te trebam,
A ti ponovno me odjebi,
Hajde napravi to,
Sruši mi sne,
I reci mi laku noć.
Ne vraćaj se nikad više,
Sruši mi sve,
Doviđenja dragi:
VOLIM TE!!
Sreća je za neke samo jedan pojam, a za neke najljepši trenutak u zivotu!
Neki ljudi samo govore laži, a svi znaju da se iskrenost cijeni!
Sve osobe znaju da ne vrijedi biti dobar prema drugim osobama, jer oni ti vrate drugom mjerom i to zlom!
Prvi abortus....
Sjećam se sjedila sam uz rijeku, kiša je lagano padala, a suze su tekle...
Da zauvijek će ostati u meni sjećanje na prvi abortus...
Sve će izblijedjeti, ali to neće,
Plakala sam na taj dan, na taj prvi abortus,
Život mi se promijenio otkad se to dogodilo,
Pogled na svijet je drugačiji,
Ja sam drugačija...
Snovi su nestali, nade više nema....
Samo je ostalo sjećanje, sjećanje na prvi abortus.....
Antonio
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Deja
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by: N-dizajn
MOJ ŽIVOT, KRETENI, IDIOTI, ŠKOLA,
LAŽNI PRIJATELJI, TUGA, BOL, LJUBAV....
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime:Ivana
Prezime:nije bitno
Godine:15
Slušam:rap,hip-hop,cajke
Obožavam:svoje prijatelje i svoju mačku
Hobby:zajebavanje frendova
Živim u: Vukovaru
Razred:1a
Prijatelji: Jona, Taša, Ines M, Vedrana,
Andrea, Buco 2, Matea(NU)
..............
Mrzim:umišljene kučke, školu,
dvije glupače(nije važno koje)
...........hehe
Volim:sve svoje frendove, subotu,
HIP-HOP, i naravno jednog malog....HHHhhh
moji prijatelji
Kika
Anica Kraljica
Imam ja još prijatelja ali stavit ću njihove slike kasnije!!!He.he
Tamy
Ines
Čećo
Zmajch3k
Peđa & Ines
Ja & Ines
Ja sam--
Čudno je to što sam opet sretna i znam da će ta sreća nestati za par dana, jer meni sreća dolazi samo onda kada je najgore i
onda kada ja pomislim da je sve super opet dođe bol.... Ali nadam se da neće biti tako i ovaj put, hehe!!
Mislim...Uvijek sam se tako nadala, ali sad se ono ful nadam da će sve biti super i da će sve doći na svoje mijesto!
Prošlih par dana nisam baš bila najbolja prijateljica jer me sve pogodilo, imam velikih problema u obitelji i u uobičajenom životu(znate
ono- ljubav, prijatelji....)
Jbg znam da se nisam smjela iskaljivati na drugim osobama ako je netko drugi za to kriv, zato bih se ispričala svima koje sam
nesvjesno povrijedila i kojima sam rekla nešto što nisam mislila.... Samo se nadam da ćete prihvatiti moju ispriku ako nije kasno....
Malo po malo i meni život ide na bolje(isključujući probleme koje sam već navela).....
Život mi donosi novi put i ja sam spremna krenuti tim putem, jer dosta mi je da živim u tami i bolu, od sada samo happy face i to je to!
Hehehe....
Mislim da je sada došao samo još jedan kraj- kraj bolu! Još jedan kraj u kojem ja po prvi put pobjeđujem život....hehe..... ja sam pobjednica!!!!!!!!
Evo ovo su vam slikice s happy face(HEHEHE)
Ja & David
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Uživljeni Đuka
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja & Antonio
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja & Daniel
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Đuka & Kika
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Eto to je sve za sada i za danas........
Dan po dan... Sat po sat...Godina po godina...
Sve samo prolazi! Skužila sam da ima još jako malo do kraja osmog razreda, i da neću više ići u jebeni osnovnjak. ali znam da će mi sve to faliti...
Falit će mi ona jadna lica iz moje škole, ona grupa štreberčića koji bi sa mnom progovorili 5-6 riječi i otišli, oni glupi nastavnici koji bi mi nabadali na nos da učim
i da prestanem pušit.... Jbg nisam znala da će vrijeme tako brzo proć, da sam znala iskoristit to malo što mi je ostalo u 8 razredu, ja bi to napravila, a ne ovak sve nagurat
u jednom tjednu, pokušat biti što bolja sa suučenicima iz razreda ali jbg, ja sam se morala vječito svađat s njima...
Čudno je to što ćemo se svi raspršit, svako će otići na svoju stranu, neko će upisat ekonomsku, neko htt, neko gimnaziju, elektro tehničku....
Svi ćemo se razići, i ona prijateljstva,osmogodišnja nestat će... na ulici se možda nećemo ni pozdravljati... tko zna kako će to sve završit!?
Jadno je to što više neću biti ona stara jer u srednjoj ću se promjenit, različita okolina, sve će biti drugačije,neću nikog znati...steći ću nova prijateljstva
i neke osobe ostaviti, jebeno je to što sve brzo završi...
Promjenit će se sve do jednog detalja.... Ali ostat će sjećanja na trenutke kada sam bila mala klinka koja je prolazila s 5, i ona klošarka koja je svaki dan prije i poslje škole
išla pušit iza zgrade, cugala na sve strane.... a onda opet sjećanje će s vremenom izbjedljeti, nestati, a onda će ostati samo slike....
Ostat će samo naše stope u školi, ostat će naše djetinjstvo, naša ljubav...
Sjećam se svog prvog zaljubljivanja u osnovnjaku, jaoooo, kakva je to bila koma....ono sva nevina dječica koja vape za zagrljajem voljene osobe, hehe- kad
se samo sjetim tih dana..... strašno...
I onda se još sjetim onih dana kad me mama pokrivala i pričala ma priče prije spavanja, hehe, mislim nisam bila jedina klinka koju je stara ljubakala i
grlila hehehe
Ali eto i to je prošlo... I to je izbljedilo....Ljudi uživajte u osnovnjaku jer osnovna je majka naspram onoga šta vas čeka... Zajebavajte se dok možete, radite sranja, jebe vam se ako dobijete ukor,
šta i to je za ljude... Ali nemojte dozvoliti da sjećanje nestane, da sve izgori kao svijeća....Trudite se ostati što bolji sa frendovima iz osonovne, jer jedino njih
dobro poznate, ipak ste zajedno išli u školu 8 godina, pa tak da ono...Neznam šta bih više rekla osim toga da je život prekratak, tak da iskoristite sve ono što možete, što više napravite u životu, više će vas osoba pamtiti
Na tako lagan način ljudi mi prirastu srcu, zavolim ih u trenutku, a da toga nisam niti svijesna.... I baš zbog te mane se mrzim...
Uvijek ona osoba do koje mi je najviše stalo ode, nemože mi reći niti zašto, ali samo ode, a da nekaže ni zbogom!!!
I sada kada je i on otišao, slomio ono zadnje u meni što je ostalo, uništio ono malo nade, opet se osijećam prazno.
Sanjam da je tu, ali onda se probudim i shvatim da će još jedan dan proći bez njega... Kada ga vidim, a jednom ću morati,
neznam kako mu prići nakon svega, kako ću mu reći bok, a kamoli nešto drugo.... On nezna koliko mi je sada potreban, sada kada me je ostavio samu, sada kada je otišao ja plačem, a njega nije ni briga.... Nedostaje mi.....
Fali mi ono malo nježnosti koju sam pronalazila uz njega, fali mi ona sreća i osmijeh na mom licu, kada znam da ću ga vidjeti i da će sve biti super.....Sada sam shvatila da nevrijedi voljeti, jer te nitko nemože usrećiti, nitko nemože do kraja ostati uz tebe....
Moji dani se mjenjaju, vikend se više nesvodi na smijeh, na izlazak.... Jednostavno bi najrađe ostala kući, zatvorila se u sobu i sanjarila
o sretnim danima koje sam nekada i imala, plakala uz pijesme u kojima bi se uvijek našla... Liječila rane suzama...
Ali moram se promijeniti, moram pobijediti u ovoj bitci mene i života, nesmijem ponovno propasti, moram naći izlaz,
makar morala na silu, moram se izvući iz ove tamne rupčage, moram se vratiti u stvarnost, živjeti svoj život
kao da ga nikada nisam ni upoznala.... Voljeti samo prijatelje, voljeti svoj način klošarskog života........ Želim se vratiti na staro,
ali nešto me vuče sve niže....... Ponovno sam propala kao i onda kada sam izgubila svoje prijatelje koji su mi bili sve, a sada su samo prolaznici.... Živjet se mora na ovakav ili onakav način, ali ja rađe biram život u boli i tuzi, ali s prijateljima, nego vedar život pun smijeha i savršenstva, ali bez prijatelja....
Samo se nadam da ću pronaći onu nadu koja je odavno izgubljena, i natjerat se da nestane depra iz moga života, jer
jedino tako mogu nastaviti dalje...
Moram se pomiriti s tim da ću dalje morati bez njega, ali kako mi svi kažu nije on jedini...
Ali imat ću ja još tisuće i tisuće prilika da me ponovno sruše i povrijede, zato nebi trebala sve suze utopiti u njemu, moram malo sačuvati i za druge, zar ne??!
I onda kada sam ponovno počela vjerovati u ljubav, opet me povrijede.......
˝Ljubav, ljubav je smisao života...˝:slušam stihove pjesme i pitam se dali je tako??! Što nam ljubav zapravo predstavlja.....
Ljubav s vremena na vrijeme nestane i pretvori se u mržnju, ali ljudi i dalje osijećaju nešto ali to nešto više nikada nežele dati drugima, nežele da ih ponovno povrijede, baš kao i ja! Svaki put nekome dam svu svoju ljubav a ta osoba me samo ostavi, nemože reći niti razlog, i što bi ja onda trebala??!? Sada više ne osijećam ništa, mislim da je jedini osijećaj u meni trenutno mržnja prema sebi i drugima..... Ovih dana nitko me ne razumije, nitko neshvaća kako mi je, svi misle da sam ja jako hladna osoba ali ja se tako ponašam, jer što mi vrijedi pokazivati svoje osijećaje kada ih nitko ne cijeni.... Svi samo čekaju da me povrijede, čudno je to što samo meni tuga kuca na vrata, svi ljudi oko mene su sretni, nema niti suze na njihovom licu..... A ja??! ja se samo ponašam kao da je sve u redu, kao da mi je život savršen, ali noćima sjedim i plaćem jer nemam ništa više, nema više mog života, ostao je samo pepeo kojeg vjetar raznosi kroz rijeke.....
Svi odlaze, ali ne odlazi bol.... Ona je uvijek tu, dani su ispunjeni njome, sati se svode na razgovore u kojima sudjelujem ja i moje srce, mjeseci su samo još jedan trenutak koji prođe i opet dođe s boli....
Sjedim u kutu svoje sobe razmišljam gdje su nestali oni dani sreće i zabave, gdje je nestala moja ljubav-dali je otišla za njim....
Neznam više niti sama ne znam što život zapravo znači.... Ja se samo nadam da ću naći svoj put- put prema sreći.......
Da ću naći svoju ljubav koja će me voljeti i poštivati ovakvu kakva jesam.... A ne lažnu mene......
