˝Ljubav, ljubav je smisao života...˝:slušam stihove pjesme i pitam se dali je tako??! Što nam ljubav zapravo predstavlja.....
Ljubav s vremena na vrijeme nestane i pretvori se u mržnju, ali ljudi i dalje osijećaju nešto ali to nešto više nikada nežele dati drugima, nežele da ih ponovno povrijede, baš kao i ja! Svaki put nekome dam svu svoju ljubav a ta osoba me samo ostavi, nemože reći niti razlog, i što bi ja onda trebala??!? Sada više ne osijećam ništa, mislim da je jedini osijećaj u meni trenutno mržnja prema sebi i drugima..... Ovih dana nitko me ne razumije, nitko neshvaća kako mi je, svi misle da sam ja jako hladna osoba ali ja se tako ponašam, jer što mi vrijedi pokazivati svoje osijećaje kada ih nitko ne cijeni.... Svi samo čekaju da me povrijede, čudno je to što samo meni tuga kuca na vrata, svi ljudi oko mene su sretni, nema niti suze na njihovom licu..... A ja??! ja se samo ponašam kao da je sve u redu, kao da mi je život savršen, ali noćima sjedim i plaćem jer nemam ništa više, nema više mog života, ostao je samo pepeo kojeg vjetar raznosi kroz rijeke.....
Svi odlaze, ali ne odlazi bol.... Ona je uvijek tu, dani su ispunjeni njome, sati se svode na razgovore u kojima sudjelujem ja i moje srce, mjeseci su samo još jedan trenutak koji prođe i opet dođe s boli....
Sjedim u kutu svoje sobe razmišljam gdje su nestali oni dani sreće i zabave, gdje je nestala moja ljubav-dali je otišla za njim....
Neznam više niti sama ne znam što život zapravo znači.... Ja se samo nadam da ću naći svoj put- put prema sreći.......
Da ću naći svoju ljubav koja će me voljeti i poštivati ovakvu kakva jesam.... A ne lažnu mene......
Post je objavljen 07.05.2008. u 15:13 sati.