Marketing
Ponekad se toliko mrzim što zavolim ljude, a oni odu....
Na tako lagan način ljudi mi prirastu srcu, zavolim ih u trenutku, a da toga nisam niti svijesna.... I baš zbog te mane se mrzim...
Uvijek ona osoba do koje mi je najviše stalo ode, nemože mi reći niti zašto, ali samo ode, a da nekaže ni zbogom!!!
I sada kada je i on otišao, slomio ono zadnje u meni što je ostalo, uništio ono malo nade, opet se osijećam prazno.
Sanjam da je tu, ali onda se probudim i shvatim da će još jedan dan proći bez njega... Kada ga vidim, a jednom ću morati,
neznam kako mu prići nakon svega, kako ću mu reći bok, a kamoli nešto drugo.... On nezna koliko mi je sada potreban, sada kada me je ostavio samu, sada kada je otišao ja plačem, a njega nije ni briga.... Nedostaje mi.....
Fali mi ono malo nježnosti koju sam pronalazila uz njega, fali mi ona sreća i osmijeh na mom licu, kada znam da ću ga vidjeti i da će sve biti super.....Sada sam shvatila da nevrijedi voljeti, jer te nitko nemože usrećiti, nitko nemože do kraja ostati uz tebe....
Moji dani se mjenjaju, vikend se više nesvodi na smijeh, na izlazak.... Jednostavno bi najrađe ostala kući, zatvorila se u sobu i sanjarila
o sretnim danima koje sam nekada i imala, plakala uz pijesme u kojima bi se uvijek našla... Liječila rane suzama...
Ali moram se promijeniti, moram pobijediti u ovoj bitci mene i života, nesmijem ponovno propasti, moram naći izlaz,
makar morala na silu, moram se izvući iz ove tamne rupčage, moram se vratiti u stvarnost, živjeti svoj život
kao da ga nikada nisam ni upoznala.... Voljeti samo prijatelje, voljeti svoj način klošarskog života........ Želim se vratiti na staro,
ali nešto me vuče sve niže....... Ponovno sam propala kao i onda kada sam izgubila svoje prijatelje koji su mi bili sve, a sada su samo prolaznici.... Živjet se mora na ovakav ili onakav način, ali ja rađe biram život u boli i tuzi, ali s prijateljima, nego vedar život pun smijeha i savršenstva, ali bez prijatelja....
Samo se nadam da ću pronaći onu nadu koja je odavno izgubljena, i natjerat se da nestane depra iz moga života, jer
jedino tako mogu nastaviti dalje...
Moram se pomiriti s tim da ću dalje morati bez njega, ali kako mi svi kažu nije on jedini...
Ali imat ću ja još tisuće i tisuće prilika da me ponovno sruše i povrijede, zato nebi trebala sve suze utopiti u njemu, moram malo sačuvati i za druge, zar ne??!
I onda kada sam ponovno počela vjerovati u ljubav, opet me povrijede.......
Post je objavljen 10.05.2008. u 00:06 sati.