Marketing
I osnovnoj je kraj....
Dan po dan... Sat po sat...Godina po godina...
Sve samo prolazi! Skužila sam da ima još jako malo do kraja osmog razreda, i da neću više ići u jebeni osnovnjak. ali znam da će mi sve to faliti...
Falit će mi ona jadna lica iz moje škole, ona grupa štreberčića koji bi sa mnom progovorili 5-6 riječi i otišli, oni glupi nastavnici koji bi mi nabadali na nos da učim
i da prestanem pušit.... Jbg nisam znala da će vrijeme tako brzo proć, da sam znala iskoristit to malo što mi je ostalo u 8 razredu, ja bi to napravila, a ne ovak sve nagurat
u jednom tjednu, pokušat biti što bolja sa suučenicima iz razreda ali jbg, ja sam se morala vječito svađat s njima...
Čudno je to što ćemo se svi raspršit, svako će otići na svoju stranu, neko će upisat ekonomsku, neko htt, neko gimnaziju, elektro tehničku....
Svi ćemo se razići, i ona prijateljstva,osmogodišnja nestat će... na ulici se možda nećemo ni pozdravljati... tko zna kako će to sve završit!?
Jadno je to što više neću biti ona stara jer u srednjoj ću se promjenit, različita okolina, sve će biti drugačije,neću nikog znati...steći ću nova prijateljstva
i neke osobe ostaviti, jebeno je to što sve brzo završi...
Promjenit će se sve do jednog detalja.... Ali ostat će sjećanja na trenutke kada sam bila mala klinka koja je prolazila s 5, i ona klošarka koja je svaki dan prije i poslje škole
išla pušit iza zgrade, cugala na sve strane.... a onda opet sjećanje će s vremenom izbjedljeti, nestati, a onda će ostati samo slike....
Ostat će samo naše stope u školi, ostat će naše djetinjstvo, naša ljubav...
Sjećam se svog prvog zaljubljivanja u osnovnjaku, jaoooo, kakva je to bila koma....ono sva nevina dječica koja vape za zagrljajem voljene osobe, hehe- kad
se samo sjetim tih dana..... strašno...
I onda se još sjetim onih dana kad me mama pokrivala i pričala ma priče prije spavanja, hehe, mislim nisam bila jedina klinka koju je stara ljubakala i
grlila hehehe
Ali eto i to je prošlo... I to je izbljedilo....Ljudi uživajte u osnovnjaku jer osnovna je majka naspram onoga šta vas čeka... Zajebavajte se dok možete, radite sranja, jebe vam se ako dobijete ukor,
šta i to je za ljude... Ali nemojte dozvoliti da sjećanje nestane, da sve izgori kao svijeća....Trudite se ostati što bolji sa frendovima iz osonovne, jer jedino njih
dobro poznate, ipak ste zajedno išli u školu 8 godina, pa tak da ono...Neznam šta bih više rekla osim toga da je život prekratak, tak da iskoristite sve ono što možete, što više napravite u životu, više će vas osoba pamtiti
Post je objavljen 16.05.2008. u 23:36 sati.