..treba..
..treba početi misliti srcem i ući u dubine čovjeka čuvajući njegovu intimu, kako bi život mogao imati dovoljno nježnosti za svestran razvoj u punini..
..moj živote što me snađe..
"Moj živote što me snađe..
Sve su moje potonule lađe.."
..ovo gore su poznate riječi jedne pjesme od Mate Miše Kovača..riječi točno opisuju moje trenutačno stanje..imam osjećaj da mi je život izmakao kontroli..bliži se 4 mjesec i ispiti..a kako??..ne samo da mi je to briga sad..jer moram proći..ipak je to moja budućnost..nego je i moj osobni, privatni život sve gori i gori..svakim danom sve kompliciraniji..i kako dani prolaze imam osjećaj da je sve gore i gore..i nikako da stanem na loptu..nikako da se organiziram..da počnem opet ponovo vladati svojim životom kao nekad..kao nekad kad sam imala sve konce u svojim rukama..kad sam kontrolirala svaki svoj pokret i kad sam znala riješiti svaku situaciju i svaki problem..onda kad sam imala svoj JA!!!..i onu izreku: "JA TO MOGU!"..a ne kao danas..kad sam totalno izgubljena..kad ne znam jesam li na nebu il na zemlji..jesam li sposobna riješiti svaki svoj problem??..one mene kao nekad dok sam znala što u životu želim i kad sam znala zašto je sve tako kako je..kad je većina stvari bilo na svojem mjestu..i kad je svaki moj korak i potez imao svoj razlog..pa makar on bio pravilno donešen il ne..takve mene više NEMA!..i zato moj život nema smisla..i sama sebi govorim iz dana u dan: "EE, MOJ ŽIVOTE ŠTO ME SNAĐE??"..
..činjenica..
..činjenica je da u našim životima postoje ljudi kojima moramo biti zahvalni što smo to što jesmo - naši roditelji..činjenica je da u našim životima postoje ljudi koji su uz nas kad ih trebamo - naši prijatelji..činjenica je da postoje ljudi s kojima dijelimo dobro i zlo - dečko/cura..ali je i činjenica da u našim životima postoje osobe koje volimo i bez kojih ne možemo, a nisu nam suđene..nažalost..koliko smo sretni što imamo sve te osobe uz sebe..od roditelja i prijatelja do svih ostalih..toliko smo žalosni, tužni i bolni što NEMAMO onu osobu koja nam puno znači i koju volimo..nevjerovatni smo..ne obajšnjivi..ne shvaćeni..
..ovaj post pišem iz razloga jer se i sama nalazim u takvoj situaciji..a vjerujem da ste i vi mnogi..u mom životu postoji osoba koja mi još uvijek nakon svega mnogo znači..koja mi jednostavnim riječnikom FALI..ali je za mene zabranjena..ta mi je osoba nesuđena..ne samo jer mi moje dostojanstvo i život ne dozvoljavaju..nego je ta osoba odlučila otići iz mog života..ne bitno je sad koji je razlog..bitno je da te osobe više u mom životu nema..tj svakim danom nestaje..svakim satom sve je manje i manje prisutna..zaboravlja me..odlazi..a ja puštam tu osobu..moram..ali priznat ću TEŠKO mi je..fali mi..ne mogu bez te osobe..ta mi je osoba bila sve..
..kad-kad mi nije jasno zašto u životu ne može biti bar onoliko sreće koliko je nama potrebno??..zašto ne možemo biti sretni s onima koje volimo??..zašto jednostavno nismo dovoljno hrabri i ne odvažimo se na rizik??..ne borimo se za tu osobu??..za osobu do koje nam je stalo??..što je to u našoj psihološkoj konstataciji da nam to ne dozovljava??..što je to u našem umu da dignemo ruke od svega kod prve prepreke??..zašto ne poslušamo srce ako nam pokazuje da treba voljeti??..zašto slušamo razum kad ne treba??..
..činjenica je da ima situacija da je ta druga osoba "kriva" da smo mi odustali..da smo "bacili pušku u kuruzu"..baš zbog ponašanja te osobe..i hladnog pristupa..ali je i činjenica da je naš ponos veliki "direktor" raznim postupcima.."direktor" koji nas može dovest do ludila..koji nam nameće prisiljene postupke..činjenica je također da nas boli ponašanje te osobe i upravo zbog te boli ne želimo više nastaviti..jer nas ta bol iz dana u dan polako ubija..sve je to stvarnost..sve je to realnost..
..ali ima i ona izreka: "NADA ZADNJA UMIRE"..jer tko se još nada šanse da se nešto promijeni ima..znam da mi ljudi (ne baš svi, ali..većina) ne razmišlja toliko o toj izreci..i najčešće se odlučimo postaviti sami sebi izreku..nešto kao: "NADE VIŠE NEMA..NE MUČI SE UZALUD..NISI DOVOLJNO DOBRA/DOBAR ZA NJEGA/NJU"..pa zar nije činjenica da se sve na kraju svodi na nadu??..ako smo bili na operaciji (nedaj Bože) nadamo se dobrim vijestima od doktora..ako smo igrali loto nadamo se pobjedi i dobitku..ako smo pisali nekakav ispit nadamo se da ćemo ga položiti i slično..vidite jel uopće ima nešto gdje nade nema??..mislim da ne..ali ipak činjenica je da mi na to ne obraćamo pozornost..jel da??..
..ona..moja stara..
..u prošlom sam postu u jednoj rečenici rekla da ću napisati o još jednoj osobi koja se nalazi u mom životu..i koja mi je jakoo bliska..koju znam već nekoliko godina..koja je također od posebnog značaja u mom životu..kao i moja seka..moja stara..(tako joj je nadimak)..
..ta osoba u mom životu postoji već duže vrijeme..duže od moje seke..ali ih volim podjednako..znače mi više nego itko u životu..ako trebam potporu tu su..moja stara je zaista nevjerovatna osoba..spremna je pomoći svakome u nevolji..jakoog temperamenta..i karaktera..vrlo impluzivna..ako ju netko iznevjeri jednostavno se više ne trudi oko te osobe..velikog je srca..kad voli voli iz dna duše..ona je osoba s kojom dijelim probleme..s kojom prolazim kroz borbu života..kroz posljedice naših odluka..osoba je bez koje ne mogu zamisliti život..ne prođe dan ni sat da se ne vidimo..ili bar čujemo..posebna je po svemu..zna čuvati tajne..neprocjenjiva je kao i moja seka..vrijedi mnogo..uvijek je nasmijana i vesela..zna se šaliti i zabavljati..zaslužuje ljubav..zaslužuje da bude voljena i da voli..jako mi je u životu bitna..ona i moja seka najbitnije su mi osobe u životu..i jedino njima vjerujem..jedino njima mogu reći sve..pokazale su mi kako prijateljstvo može biti jako i lijepo..i zato stara moja ako ovo čitaš znaj da te zaista jako volim..i da mi puno značiš..želim da zauvijek ostane tako..i da između nas NEMA tajni..ušla si u moj život kad mi je bilo najpotrebnije..ušla i zauvijek ostala unutra..i što god da bude znaj..NIKAD te neću zaboraviti..i nikome te nedam..!!..
..hvala ti na svemu što si mi dala..i na svemu što mi pružaš..što si uz mene kad mi je najpotrebnije..znaj posebna si..kao neprocjenjiv dragulj..hvala ti što postojiš za mene..stara moja volim te..
..ona..moja nova seka..
..ovaj post posvećen je prvenstveno jednoj osobi koja mi u životu predstavlja punooo toga..bez koje ne mogu zamisliti svoj život..svoj dan..bez koje ne prođe ni minuta a da ne pomislim na nju..da je se sjetim..bez koje ne prođe večer a da se ne čujemo..bila je tu i još je tu..uvijek je uz mene..uvijek nađe prave riječi u pravom vremenu..tu je kad mi je teško..kad plačem i molim..a osjećam samo da boli..ona je moja seka..moja nova seka..moj anđeo..
..moja nova seka je moja druga seka koji mi je Bog podario..stavio na put da me uz moju pravu seku prati i čuva..da me voli..nedam je nikome..nikome..uz svu bol i očaj koje me prate u zadnje vrijeme ona je kao melem za rane..vjerujte zaista je posebna osoba..predivna je osoba..puna osjećaja i ljubavi..puna razumijevanja i riječi hvale i utjehe..njeno srce ne zna za mržnju..ne zna što znači povrijediti druge..vrijeđati ih..ne zna što znači svađati se..ogovarati..ali zna što je bol..što je ljubav..što je prijateljstvo..ona je osoba koju kad trebaš UVIJEK je tu..sa riječima podrške..ona je jednostavno osoba koju da povećalom tražiš nebi mogao naći..ona je spremna i život dati za tebe ako zatreba..osoba je koju boli kad i tebe boli..koja plače kad i ti plačeš..smije se kad se i ti smiješ..vrlo je jaka osoba..čvrstog karaktera i prekrasnog osmijeha..puna vedrine i veselja..dobrog raspoloženja..kod nje ne postoji riječ tužna..ona je uvijek nasmijana..ona je jednostavnije rečeno osoba od posebnog značenja u mom životu..ona želi i zna svakome pomoći..ona je uvijek spremna na sve..spremna pronaći onakav način razgovora i jezika kakav tebi paše..na sve se brzo privikne..ljudi vjerujte ona je vrijedna ljubavi!!!..pažnje..vrijedna je da bude ljubljena i da ljubi..nema sjajnijeg ni vrjednijeg zlata od nje na svijetu..neprocjenjiv dragulj..jako mi je bitna u životu uz još jednu osobu o kojoj ću u sljedećm postu pričati..o mojoj staroj..(ona zna tko je to)..želim da znate da svoju seku volim..i da sam sretna što je imam uz sebe..život mi je sve ljepši..jer je u moj život ušla još jedna osoba vrijedna svega što mogu dati..nikome je ne dam..!!!..
..seko moja hvala na svemu što mi pružaš i daješ..hvala što si uz mene kad mi je to najpotrebnije..hvala na ljubavi koju mi pokazuješ..hvala što postojiš za mene i što si tu..seko volim te..
..život kao svijeća..
..jeste li ikad promatrali svijeću??? biva sve manja, plamen je troši, a kao da se sve pretvara u plamen, prelazi u svjetlo, natapa sve predmete i ljude oko sebe koje obasjava svojim svjetlom, dok potpuno ne izgori..svijeća postoji zato da gori..ako je lijepa, sa slikama, natpisima, čovjeku bude žao da je zapali!..svijeća je dragocjena dok može gorjeti..potrebna je zato što se može zapaliti i što osvjetljava put kroz noć..dok je žališ zapaliti, ostaješ u tami..alternativa je: zapaliti svijeću i ostati u mraku, ili pak polako izgubiti svijeću a imati svjetlo!!..opipljiva, tvrda svijeća pretvorila se u neopipljiv, sjajan plamen i ljudima je obasjala život..
..i naš je život svijeća..on svaki dan sagorijeva..nestaje, bliži se kraju..svaki dan možemo drugima činiti dobro, možemo se napinjati da druge oslobodimo od muka, tjeskoba, možemo dijeliti, pa makar i sami bili gladni, možemo obući druge, pa makar i ostali goli..možemo nasmijavati druge iako je u nama bol i plač..u našoj naravi leži da budemo ljubav..ljubiti je teško, to je napor, borba, to je svaki dan novi zakoračaj i novo gubljenje sebe da bi oživjeli druge..pa ipak, imamo samo dvije mogućnosti: ili čuvati sebe pa ostati bez ljubavi i dobrih djela ili pak izgubiti sebe i ne uživati ovaj život..ako se izgubimo bit ćemo sretni..ako hoćemo sačuvati svoj život i nedati nikome nije nam važna bol drugih..tad ćemo kratko uživati..a iz dana u dan gubiti svoju sreću..život je nemoguće sačuvati..rođeni smo na zemlji da život damo..netko se iz nas treba roditi..netko kraj nas postati MANJE žalostan..bar nečija BOL treba prijeći na nas..da mu pomognemo nositi..svaki od nas je svijeća koja mora izgorjeti..ako ne izgori postat će nesretna..jer u naravi našoj leži da volimo i ljubimo..
..životna mudrost govori da se isplati trpjeti da bi se drugima činilo dobro..zašto je naša životna lađa još uvijek u plićaku i zašto je sidro još uvijek zabodeno u zemlju???..zašto se ne uputimo na pučinu???..
..jeli moguće kontrolirati osjećaje???..
..zašto su nam neke osobe nesuđene??..zašto ih moramo napustiti??..zašto odlaze od nas??..sve su to pitanja na koje nemam odgovor..pitanja na koja samo zaplačem..jer sve mi se to dogodilo..došao, ušao i izašao..to su riječi kojima mogu opisati jednu lijepu "vezu"..jedan odnos između dvoje ljudi..zauzetih i slobodnih..vezu koja je najprije bila prijateljska..i koja se korak po korak pomicala ka nekoj "ljubavi"..ne znam dali je to prava riječ za opisati tu povezanost..ali znam da je stvarno BILA jaka..no morala je prestati..stati još dok je vrijeme..možda je i bolje tako..ali zašto se to događa??..pa zar nebi mogli pokušati održati bar približno sličan odnos onome kakav je bio prije svega??..pa čemu to??..čemu "odvajanje"??..svi oni koji su mišljenja da muško-ženska prijateljstva mogu s vremenom prerasti u nešto više istina je..jedna od tih dviju strana u većini slučajeva nešto osjeća..nešto što je više od prijateljstva..a i dogodi se da i ta druga osoba počne isto osjećati..jer skoro svaki dan djeljeći po nekoliko sati razgovora..pričanja o svemu i svačemu nikoga ne ostavlja ravnodušnim..ni nju ni njega..jer mi smo ljudi takva bića da kad nas netko razumije i kad imamo osjećaj da nas voli i u svemu podržaje vrlo lako i brzo se zbližimo s tom osobom..
..zaista jeli moguće kontrolirati osjećaje??..jeli ih moguće staviti u "okove"??..zavezati??..ili pak možda srcu reći, ili još bolje, narediti da se ne igra vatrom??..neeeee..pa naravno da ne..pa u to smo se svaki imali prilike uvjeriti..u 80% slučajeva ne možemo kontrolirati osjećaje..pa to je nemoguće..pa kakav bi to čovjek trebao biti kad bi to mogao??..zaista ako nekome to uspijeva skidam kapu..svaka čast..
..u određenim situacijama je čovjek loše volje..ljut..pun bijesa..mrzovoljan..i u tom trenutku možemo svašta..često puta nepromišljeno, ali možemo svašta..pogotovo ako nam je ta osoba izazvala to stanje..nevjerovatno ali istinito..ljudska psiha je zaista veliko pitanje i velika zagonetka..nikad se ne zna kad i kako ćemo reagirati..jer svatko od nas pojedinačno ima svoj način ponašanja i reakcije na određene situacije..i zato nas mogu razumjeti jedino oni koji su nam najbliži..prijatelji!!..ali oni PRAVi prijatelji, a ne lažni..stvarno je lijepo imati pravog prijatelja ili prijateljicu..znam da su neki mišljenja da nas osoba suprotnog spola najbolje razumiju..ali ja sam mišljenja da je to moguće i sa osobom istog spola..jer ipak se s vremena na vrijeme s osobom suprotnog spola dogodi nešto što možda negdje duboko u sebi ne želimo..i ne možemo si jednostavno pomoći..i zato se ja pitam jeli moguće kontrolirati osjećaje i naređivati srcu kako i koga će voljeti???..
..duša neprobojna uvredama..
..kako uvreda zna boljeti!!..brzo osjetiš kako ti se crvene oči, kako se na njih navuče tuga i kako ti niz lice procure suze!!..uvreda ti stišće pesnice, grči lice, i sve u tebi zaurla za osvetom..uvrijediti čovjeka znači izvući iz njega njegovu tajnu i dodirnuti njegov unutarnji, intimni život!!..povrijediti drugoga znači baciti mu klip pred noge, obezvrijediti ga, oklevetati ga, ne priznati njegove napore i dobre želje, baciti ga u blato, pritisnuti na tlo!!..uvrijediti je isto kao i raniti ili ubiti..vrijeđaš li nekoga, time ga isključuješ iz svoga srca, i - ako se to događa na glas - isključuješ ga iz društvenog života..uvrijediti nekoga znači staviti ga na stup sramote, postaviti ga pred sud!!..uvreda je ubojita!!!..ona je rat protiv čovjeka..ona je ubijanje čovjeka!!..zato je uvreditelj zločinac..on je čovjek koji terorizira ljude..koji drugima onemogućuje život..koji masakrira dušu ljudi oko sebe!!..uvrede bole,nosimo ih godinama..nekada cijeli život!!..strahovito se teško osloboditi uvreda, zaboraviti ih, pogotovo izliječiti!!..zaboraviti uvredu ne znači biti zdrav i sposoban da je nosiš!!..zaboraviti neku bolest koju nosiš znači zapravo osuditi sebe na smrt!!..uvredu treba liječiti!..prvi korak je oprostiti protivniku..a to znači UZDIGNUTI se iznad njega..ne dopustiti da te njegovi niski udarci povrijede!!..oprostiti znači ostati dostojanstven i čist!!..oprostiti znači skinuti sa sebe ljagu koju je uvreditelj nabacio!!..oprostiti znači mirno proći pokraj uvreditelja i otići u nebo, dok uvreditelj ostaje sa svojom uvredom u svom paklu!!..drugi korak da se oslobodiš uvreda jest da se moliš za uvreditelja i odrekneš se svakog interesa koji imaš s njime!!..ako tako budemo postupili znat ćemo prihvatiti svaku uvredu..smijat ćemo joj se..jer ona ne dolazi iz našeg srca..ona ne vrijeđa nas..nego se od nas odbija kao od zida i vraća se onome koji ju je i poslao..poslovica kaže: "UVREDE ZAPIŠI U PIJESAK, DOBRA DJELA, PAK, U MRAMORNI ZID!"..u tome leži sposobnost da u životu napredujemo..da nas uvrede ne zaustavljaju na onome što u životu ne vrijedi i što nas može ubiti..uvrede od nas traže da se popnemo uvijek više..i zato sve što te ne ubije..jača te!!!..
..prijateljstvo..
..što je prijateljstvo??..na to pitanje sam uvijek mislila da znam odgovor..a u biti ja odgovora ne znam..cijelog sam svog života živjela za prijatelje..davala najbolje od sebe..pokušavala biti korektna prema svima..i prema svima se odnosila sa poštovanjem i razumijevanjem..bili oni samo kolege ili doslovno prijatelji..prošla sam kroz pakao života..upoznala i onu ružnu stranu prijateljstva..a koju nisam mislila da postoji..postavljam si pitanja na koja odgovora nemam..zašto su ljudi takvi??..zašto to rade??..zašto ne shvaćaju koliko mogu povrijedit druge??..čovjek griješi..nitko nije savršen..to znamo..nisam ni ja..ni ti..ni on..ni ona..NITKO!!..nema osobe na svijetu koja je savršena..svi smo mi samo mala bića pod nebom punim zvijezda sa manama..greškama..problemima..i brigama..nitko od nas ne voli da nam netko radi iza leđa..da nas ogovara..da nas trača..a da kad je s nama savršeno se smije..pokazuje nevino lice..i tad ne razmišlja i ne boli ga to što nam radi..a ako se dogodi ta ista stvar njemu postane hladan..bezobrazan..i boli ga..a ipak ne razmišlja o tome u onom trenutku kad on to radi nama..ima onih koji nisu takvi..daleko od toga..ali oni koji jesu najčešće su kamena srca..jer ipak tko ima imalo ljubavi u srcu prema drugima neće to raditi nikome..(ŠTO NE ŽELIŠ DA TEBI NETKO RADI..NEMOJ NI TI NJEMU)..
..nekad prije imala sam problema sa svojim sad već bivšim prijateljicama..ne zamjerim im ništa..oprošteno im je sve odavna..ali jedino što ne mogu..NE MOGU zaboraviti..ne mogu zaboraviti što su napravile..nažalost postala sam najveći negativac..svašta se pričalo..a to boli..i toj boli lijeka nema..preko toga se jednostavno mora prijeći i zaboraviti..(eeh kako je to samo lako reći)..prestala sam vjerovati da postoje prijatelji..da to može biti neka čvrsta, čista i neokaljana veza između dvoje ljudi (ili više)..nakon svega ostala sam sama..jedina prijateljica u toj situaciji bila je moja vlastita majka (ne kaže se uzalud da je mama najbolja prijateljica)..dugo sam bila mišljenja da ja ne mogu imati nekoga uz sebe tko će me voljeti takvu kakva jesam..sa manama i vrlinama..dugo sam vjerovala da za mene na svijetu ne postoji osoba koja bi me mogla razumijeti i biti sa mnom u teškim trenucima bez ikakvih loših namjera i skrivenih misli..vjerovala sam u to do 01.09...onda mi se život okrenuo..upoznala sam punooo ljudi..različitih karaktera i razmišljanja..i upravo ti ljudi su mi pomogli da shvatim da sam u krivu cijelo vrijeme..i da upoznam i onu dobru i svijetlu stranu prijateljstva..sad u mom životu postoje ti ljudi za koje bi dala sve..za koje bi dala i život ako treba..za koje bez imalo oklijevanja stavljam ruku u vatru..oni koji sada ovo čitaju i koji me osobno poznaju..znaju da se ovo odnosi na njih..prepoznat će se u svakoj mojoj riječi..zahvalna sam im na uzajamnoj podršci i besprijekornoj ljubavi..pozdravljam jednu malu..moju "staru" i jednu ludu ć...
..želim još samo naglasiti da ima i onih prijatelja koji vrlo lako mogu dobiti naziv "zamaskirani prijatelji".."prijatelji zamotani u celofan"..ili lažni prijatelji..no ovog puta neću dozvoliti da me bace u ponor iz kojeg sam se jedva izvukla..u ponor u kojem je sve obavijeno tamom..u kojem je sve samo ne bijelo..iz godine u godinu na temelju vlastitih grešaka shvaćam i učim da moje patnje..mojih suza..moje boli..NITKO nije vrijedan..
..samo još jedna mala sitnica nastala iz mojih iskustava..a to je: POZORNO BIRAJTE PRIJATELJE..da ne budu ili lažni prijatelji ili pak prijatelji u sjeni..kao ovi dolje na slici..
..borba za život..
..u samom naslovu je razlog postojanja ovog bloga..u kojem ce biti sve o borbenosti života..o njegovim posljedicama..o životu jedne studentice ostavljene na milost i nemilost životu..o njenim razmišljanjima i pogledima na svijet iz njenog kuta gledišta..o svakodnevnim problemima i brigama koje život nosi..toliko od mene za danas..za ovaj prvi post..u sljedećem postu bit će riječi o jednoj "potrebi"..jednoj dragocjenosti..prijateljstvu..toliko za sad..pozdrav od plasljive studentice..
