Životinje-moj svijet
nedjelja, 23.09.2007.
Haski - Canis lupus f. familiaris
  Osnovne značajke: Veličina Visina do ramena: 55-70 cm Dužina: oko 90 cm Težina: 15-41 kg ovisno o vrsti Razmnožavanje Spolna zrelost: s oko 8 do 10 mjeseci Vrijeme parenja. tijekom čitave godine Trajanje bređosti: 61-65 dana Broj mladunaca: do 9  Način života Ponašanje: druželjubivo, snažan instinkt za život u čoporu Hrana: sirovo meso, riba Životni vijek: različit - životinje koje teško rade žive kraće, a kao kućni ljubimci duže: u pravilu 12-13 godina Srodne vrste Svi pripitomljeni uzgojni oblici koji potječu od vuka ubrajaju se u isti rod i vrstu. Vukovi, kojoti, lisice i indijski divlji psi pripadaju u istu porodicu.  Haski je pas koji potječe od vuka i uzgojene je za život u zaleđenim područjima Arktika. Već od pradavnih vremena služio je čovijeku za vuču saonica i omogućavao mu je kretanje ledenim pustinjama Sibira. Pod nazivom haski podrazumjevaju se različite pasmine pasa ˝špiceva˝. To su mali do srednje veliki psi gusta krzna, šiljaste njuške i uzdignutih ušiju. Kao otporne i odvažne životinje ovi su psi stoljećima bili nezamjenjiva radna životinja Eskima.  Predstavnici porodice pasa među kojima su vuk, kojot i lisica pojavili su se prvi put prije 54 do 38 milijuna godina u razdobljueocena. Milijunima godina kasnije započeo je čovijek selektivni uzgoj pojedninih pasmina. Znanstvenici nemaju jedinstveno mišljenje o točnom podrijetlu haskija, međutim većina njih vjeruje da je haski potekao od jedne velike vrste vuka koja još danas živi u sjevernim područjima Zemlje. Tijekom vremena uzgojene su mnoge pasmine haskija, ali su sve one međusobno slične. To je vjerojatno posljedica križanja unutar pojednih pasmina tijekom uzgoja. Haski se smatra ˝prvobitnim˝ kućnim psom. O njemu vlada mišljenje da je zadržao karkterne značajke svojih predaka, vukova. Tako pri uzgoju u čoporu pokazuje izrazito teritorijalno ponašanje, a podvrgava se i pravilima hijerarhije unutar čopora. Ova se značajka na neki način manifestira u svih pasmina.   Ženka postaje spolno zrela s osam do deset mjeseci. Ona se tjera 18 do 21 dan. Ako u to vrijeme ne dođe do parenja, ponovo će se tjerati za otprilike 6 mjeseci. u pravilu se polazi od činjenice da bi se kuja trebala pariti najranije tijekom svog drugog tjeranja. Mužjak je spreman za parenje kad dostigne svoju potpunu veličinu u dobi od oko deset mjeseci. Pritom ga privlače mirisne tvari koje se nalaze u urinu ženke koja se tjera, a može je nanjušiti na vrlo velikoj udaljenosti.  Kuja se koti nakon otprilike devet tjedana nošenja. Iako haskiji često žive na otvorenom, kuju se unosi u kuću da se okoti jer štenad ne bi preživjela hladnoću. Na taj se način izbjegava i mogućnost da ih pojedu drugi odrasli pripadnici čopora. Štenad dolazi na svijet slijepa i još ne može hodati. Nakon deset do četrnaest dana oni progledaju. Zjenice su im tada još uvijek plavkaste i mladunci ne podnose jako svijetlo. Kuja najprije doji mladunčad, ali nakon tri do četiri tjedana potrebna im je dodatna ishrana. S četiti tjedna već su toliko razvijeni da mogu preživjeti hladnoću polarne noći. Nakon šest šest tjedana kuja ih odbija od sise. Danas se kvaliteta haskija ocjenjuje po dobroj naravi i cjelokupnom tipičnom izgledu pasmine.  Poput svih pasa i haski je mesojed. Smatra ga se lukavim i dobrim lovcem, ali pripitomljavanjem i udomaćivanjem sve više postaje ovisan o čovijeku kao hranitelju. U svojoj prirodnoj okolini na područja Arktika haski se hrani mesom morževa, morskih pasa ili karibua te ribom. Unatoč njegovoj otpornosti i žilavosti, on je relativno malen i lagan pas pa pri niskim temperaturama ne može dugo izdržati bez hrane, a posebno ne može gladovati kad ga se koristi kao radnog psa. Za vrijeme dugih vožnji saonica u stankama za odmor hrani ga se velikim količinama mesa. Danas se haskija uzgaja i za utrke pasa koji vuku saonice. Njihovi se vlsnici brinu o jihovoj uravnoteženoj prehrani i hrane ih ispravnim omjerima bjelčančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina te kalcija i željeza.  Za stanovnike osamljenih arktičkih naselja život bez haskija bio bi potpuno nezamisliv. On predstavlja prijevozno sredstvo za čovijeka i robu u predjelima koji bi inače potpuno nedostupni. Iako se ovim psima nerijetko predbacije loša disciplina, polarni ih istraživači još i danas koriste. Generacijama uzgajani kao psi za vuču saonica, haskiji su najbolje životinje za vuču tereta preko tvrdih ledenih i snježnih površina. Kanadsa policija ih je koristila u akcijama spašavanja. U ratnim vremenima korišteni su za transport ranjenika kao i za dostavu u neprohodnim terenima. Smatraju se vrijednom pomoći pri ekspedicijama na Island, Grenland i u područja Sjeverne Amerike. Čak ih se i padobranima spuštalo radi spašavanja preživjelih putnika pri padu aviona u arktičkim predjelima. Danas se koriste za utrke pasa u kojima do 16 pasa vuče jedne saonice.  Jeste li znali? - Poput vukova koji žive u divljini i ženke haskija hrane svoju mladunčad prethodno probavljenom hranom. Kada dođe iz lova, mladunci ližu njenu njušku kako bi je potaknuli da povrati hranu. - Haskiji se koriste za ubitačnu Iditarod - utrku na aljasci. To je najduža utrka pasa koji vuku saonice na svijetu i vodi od Anchoragea do Nomea u dužini od preko 1800 kilometara. - Voditelji utrka pasa koji vuku saonice zovu se ˝musheri˝. |
- 10:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.09.2007.
DINGO- Canus lupus familiaris dingo
Osim konja... jako volim i pse... pa sam odlučila napisati neš o jednom divljem peseku... sljedeči post će biti o haskiju... al ajmo sad o dingu  Našla sam puno slika, nadam se da će vam se svidjet!Osnovne značajke: Veličina Dužina: tijelo 1,5 m Rep: 35 cm Težina: 20 kg Razmnožavanje Spolna zrelost: s dvije godine Vrijeme parenja: od lipnja do kolovoza Skotnost: 63 dana Broj mladunaca: do 8 štenadi Način života Ponašanje: mužjaci su teritorijalni, u porodičnim čoporima često žive mlade životinje iz prethodnih legla; tijekom razdoblja parenja love i u velikim skupinama Hrana: kunići, mali tobolčari, klokani, domaće životinje Životni vijek: do 14 godina Srodne vrste Dingo je pravi domaći pas, Canis lupus familiaris. U bliskom je srodstvu s pasminom kojja se zove novogvinejsi dingo, Canis lupus familiaris hallstromi.   Dinga su u Australiju uveli Aboriđini kao domaćeg psa. Taj neumoran lovac u potrazi za plijenom prelazi velika područja pustinja i otvorenog terena obraslog grmljem. Mišićavi i snažno građeni dingo može biti različito obojen, od svijetlozlatne do tamnosmeđe ili crne boje, no najčešće se viđaju crvenkastozlatni primjerci. Izgledom nalikuju domaćem psu- Bijeli vrh repa je njegovo posebo obilježje.  Dingi žive u porodičnim skupinama na ˝središnjem˝ dijelu teritorija koji brane od pridošlica, dok je njihovo lovno područje veće. Mladi mužjaci love sami na veliku području. Kada u prirodi ima mnogo hrane, oni se povremeno priključe drugim čoporima; kada hrane nema dovoljno, životinje iz čopora ih otjeraju.Stare i slabe životinje drže se podalje od izvora hrane i vode, pa ugibaju od gladi u vrlo kratkome roku.  Ženka dinga tjera se ujesen ili početkom zime. U tome je rezdoblju slijedi čopor od najčešće dvanaest mužjaka, koji ostaju u njezinoj blizini sve dok ne odabere jednog od njih; često odabere oca svojeg prethodnog legla.  Mladunci se rađaju devet tjedana nakon parenja. Ženka se svake godine koti u istom skrivenom skrovištu, ako u blizini nema ljudi koji je uznemiravaju. Nakon nekoliko dana ženka se sa svojim partnerom odslei nekoliko stotina metara dalje, a kreće se u smjeru vjetra da bi mogla registrirati ometanja, a da ne skrene pozornost na skrovište u kojem se nalaze mladunci. Kada prijeti opasnost, ona svakog pojedinog mladunca prenese i skrije na neko novo mjesto. Štencima se vraća samo kada ih treba dojiti i hraniti malenim komadima hrane koju povrati.  Štenad brzo raste pa im ubrzo oba roditelja moraju donositi hranu. Često se roditelji udalje, puštajući da plijen neometano dođe u blizinu nastambe kako bi mladunci poslije mogli sami loviti.   Večina je životinja koje dingo lovi aktivna noću pa su tako i dingi pretežno noćni lovci. U lov odlaze sami ili u čoporima, što ovisi o veličini plijena. Za jednog su samog dinga kunići i gušterica laka lovina; no kad dva dinga love u paru ili u većim skupinama, u stanju su usmrtiti životinje kao što je zapadni sisvi klokan Kada čopor dinga rastrga više plijena nego što je životinjama potrebno da utaže glad, ostatke zakopaju pa poslije otkopaju i jedu. Dingi se također hrane ptičjim jajima, ličinkama i pticama močvaricama kada je u prirodi ponuda hrane loša. Loveći veliku životinju (klokana) dingi je najprije slijede, napadaju i trgaju. Nakon toga se povlače da ih ranjena životinja ne bi udarila nogom, što bi moglo kobno završiti. Otkada u Australijiuzgajaju ovce, one su za dinga postale hranom do koje dolaze na lak način.  Dingo i čovijek Iako pripada rodu domaćih pasa, Canis familiaris, dingo je tijekom tisuća godina živio u divljini. Aboriđini ga još uvijek pojedinačno drže kao domaće pse, no u normalnim se okolnostima smtra pošašću i opasnošću zas toku. S obzirom na to a se dingo često pari s podivljalim domaćim psima, danas je 75% dinga bastardi. Za one koji neznaju, bastardi su životinje koje se pare sa životinjama druge vrste, npr. kada se pare konj i magarica ili kobila i magarac, njihov plod je bastard.   Zaštita vrste Iako ga čovijek neprekidno lovi, dibgo se još može sresti u mnogim dijelovima Australije. Rasprostranjen je po cijelon Australiji osim u Tasmaniji. Od tih dinga je vjerojatno još samo mali broj životinja čistokrvan jer se dingo, osobito u državi Queensland, višestruko križao s modernim domaćim psima. U poljoprivrednim krajevima na dinga se gleda kao na pošast pa se za njegov odstrel isplaćuje premija.   Jeste li znali? - Kada su se prvi europski doseljenici naselili u Australiju, nailazili su na žene Aboriđina koje su dojile štenad dinga. - Prije su Aboriđini upotrebljavali pitome dinge kao termofore pa im je noću bilo toplo. - Dingo potjeće od velike skupine azijskih divljih pasa koji nisu mogli lajati. - Najstariji je pronađeni kostur dinga star 3.000 godina, no pretpostavlja se da su prvi dingi stigli u Australiju oko 4.000 godina prije toga. - Ženka dinga koja doji, trećinu tekućine potrebne za mlijeko, to jest dojenje mladunaca dobiva iz njihovih ekskremenata. - Nake linije dinga na svijet dolaze bez repa. - Jedna je ženka dinga noću sama odvukla cijelo leglo, šest štenaca, na udaljenost od devet kilometara, što znači da je u jednoj noći ukupno prevalila 108 kilometara. |
- 12:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VAŽNO!!!
Noina Arka Hrvatska udruga zaštitnika životinja - tel: 23 29 663 -mob:091 / 3214 696 098 / 629586 - žiro račun: 2360000-1101542052 - e-mail adrese: info@noina-arka.hr volonteri@noina-arka.hr web: NOINA ARKA Dumovec Azil za napuštene životinje - Adresa: Franjčevićeva 43, Dumovec - tel: 2008 354 - fax: 2039 324 - žiro račun: 2360000-1813300007 - e-mail adresa: azilzagreb@hotmail.com - web:DUMOVEC opis bloga   Na ovom mom blogu ćete ćesto moći pronaći vrlo korisne te zanimljive informacije o raznim životinjskim vrstama..... nadam se da će mnogi posjetiti ovaj blog, jer smatram da će mnogima bit koristan, dali iz razloga da su vam neke od informacija na mom blogu potrebne za referate ili vas to jednostavno zanima!!!!!!  Ako vas zanima nešto o nekoj određenoj životinji a podatke nemožete naći, ili vam se neda bezveze tražiti, pitajte pa ću vam pokušati pomoći...                       
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||