Životinje-moj svijet
nedjelja, 19.08.2007.
Quarter-konj
 Shot at 2007-08-19 Američki quarter-konj uzgaja se za utrke na kratkim i ravnim stazama i najbrži je konj na svijetu. Bez zaleta može u roku 20 sekundi pretrčati stazu dugu četvrt milje. Quarter-konj uzgaja se više od 300 godina. Od kada je osnovana udruga za uzgoj quarter-konja, taj je konj postao jedan od najčešćih trkaćih konja u svijetu. U njegov uzgojni registar upisano je više od milijun konja.  Shot at 2007-08-19 S ciljanim uzgojem quarter-konja, koji je poznatiji pod imenom western-konj, započelo se krajem 18. stoljeća u Virginiji. Ta se pasmina uzgaja križanjem domaćih divljih konja i trkačih konja koje su doseljenici doveli sa sobom iz Engleske. Divlji su konji bili potomci konja koje su Španjolci u 16. stoljeću sa sobom doveli u Ameriku i koji su živjeli u slobodnoj prirodi. Kako bi mogli opstati u teškim uvijetima svoje okoline tijekom svog razvoja, postali su relativno maleni, ali i vrlo otporni. Prvi su ih doseljenici križali s konjima koje su doveli sa sobom. Tako su dobili nešto većeg, ali još uvijek vrlo izdržljivog i brzog konja. Tako uzgajani konji pokazali su se vrlo prikladnima za kratke i brze utrke. Zbog toga su se ubrzo počeli uzgajati isključivo za quarter-trke, to jest utrke na ravnim stazama dugačkim četvrt milje, što je nešto više od 400 metara, po čemu su i dobili ime (quarter= utrka na četvrt milje). Te su utrke bile vrlo omiljene među tamošnjim doseljenicima. Quarter-konj se pokazao i izvrsnim konjem za kauboje.  Shot at 2007-08-19 Quarter-konj se u slobodnoj prirodi žive većinom u krdima, koja se obično sastoje od jednog pastuha predvodnika, većeg broja kobila i njihove ždrebadi. Dominantni pastuh rastheruje sve suparnike i pari se s kobilama koje su spremne za parenje. Time se osigurava da samo najjačii najinteligentniji mužjaci produžuju svoju vrstu. Kod pripitomljenih quarter-konja uzgajivači pak biraju jedinke koje će se međusobno pariti, jer se samo na taj način mogu najtočnije odrediti osobine potomaka. Pritom se vodi računa i o tome da su kod nekih pastuha neke nasljedne osobine posebno dominantne te da se u večini slučajeva prenose na potomke. Udruga za uzgoj quarter-konja prospisala je određene uzgojne norme prema kojima se konji ocjenjuju. Uzgajivači quarter-konje katkad križaju i sa nekim drugim pasminama konja, no nalčešće s engleskim punokrvnim konjima kako bi dobili još brže konje za utrke. Kobile se tjeraju svaka četiri tjedna, no parenje se većinom odvija u proljeće. Zbog toga će ždrijebad doći na svijt 11 mjeseci kasnije, tj. u proljeće, dakle u vrijeme kad sviježe trave ima u izobilju.  Shot at 2007-08-19 kao i svi konji, quarter-konji su isključivo biljožderi, no nisu posebno izbirljivi što se tiće hrane. Njihova se prirodna hrana satoji u prvom redu od trave i niskog raslinja. Zbog svoje sposobnosti prilagodbe hrani koja im je na raspolaganju, ti su konji bili vrlo omiljeni kod prvih doseljenika. Kako se današnji pripitomljeni quarter-konji uglavnom koriste za jahanje ili za konjske utrke, to je njohova hrana postala mnogo bogatija. Osim trave koju pasu dok su na ispaši, dobivaju i sijeno te dodatnu hranu, koja se sastoji od raznih koncentrata zobi, ječma, pšenice, kukuruza i posija, kako bi njohova prehrana uvijek bila uravnotežena. Želudac quarter konja prilagođen je za probavljanje velikih količina hrane bogate sirovim vlaknima.  Shot at 2007-08-19 Quarter-konj i čovijek oduvijek su bili usko povezani. Ljudi su ubrzo upoznali njegove iznimne osobine pa ga osim što ga koriste za konjske utrke odavno smatraju idealnim jahaćim konjem za kauboje. On je, naime, dovoljno izdržljiv i otporan da čovijeka po čitav dan može nositi i po najnepristupačnijem terenu. On osim toga posjeduje i neku posebnu sposobnost za komunikaciju s kravama tako da navodno može odabrati neku određenu kravu u stadu i hipnotizirati je pogledom tako dugo dok ona ne ostane ukočeno stajati. Quarter-konj je zbog svoje mirnoće i sigurnosti također idealan jahaći konj za rekreacijeske jahače. mogu ga bez problema jahati i početnici i djeca, no zadovoljit će i potrebe odraslih pojedinaca.  Shot with DSC-H1 at 2007-08-19 |
- 22:43 - Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 18.08.2007.
Australski divlji konj - Brumbi (Equus caballus)
|
OSNOVNE ZNAČAJKE Veličina Visina do grebena: oko 120 cm Razmnožavanje Spolna zrelost: s 1 do 2 godine, ovisno o staništu Vrijeme parenja: obično tijekom zimskog razdoblja Trajanje bređosti: 11 mjeseci Broj mladunaca: 1 Način života Ponašanje: živi u krdima od po 70-ak životinja Hrana: trava i lišće Životni vijek: otprilike 20 godina Australski divlji koji ili brumbi relativno je malen i izdržljiv konj koji živi u nenastanjenim područjima u zaleđu Australije, a potječe od konja koje su doseljenici uvezli na to područje. Od više stotina konja odbjeglih prvim doseljenicima u Australiju u surovoj su divljini preživjeli samo najizdržljiviji i najlukaviji. Današnji su brambiji manji od domaćih konja i toliko su plahi i boje se ljudi da ih se rijetko može ukrotiti.  Shot at 2007-08-18 Australsko je zaleđe vrlo suho i negostoljubivo područje. Bagremi, doduše, pružaju nešto hlada, no to nikako nije dovoljno kod prosječnih dnevnih temperatura od oko 30°C. Na tvrdom kamenitom tlu raste samo rijetka trava, nisko grmlje i usamljena stabla bagrema. Voda je vrlo rijetka. U tom prašnjavom krajoliku nalaze se samo rijetke rječice i blatnjave lokve, a ne postoje ni stalna kišnja razdoblja. Dugu sušu samo katkad prekidaju snažni olujni pljuskovi. Australski divlji konj izdjegava najsušnija područja i boravi pretežno u nizinskim polupustinjama u kojima raste oskudno bilje i ima ponešto vode. U nekim područjima brumbiji se udružuju u velika krda koja broje oko 70 primjeraka, no ipak najčešće žive u manjim skupinama od po dvanaestak jedinki. Svako krdo ima svoje područje od otprilike 50 do 150 četvornih kilometara, što ovisi o raspoloživom raslinju i izvorima vode.  Shot at 2007-08-18 Kao i svi konji, brumbiji su isključivo biljožderi. Zbog nedostatka i niske hranjive vrijednosti trave koja raste na području oskudnog australskog zaleđa te su se životinje morale prilagoditi i drugoj hrani. Stoga se osim travom hrane pretežno lišćem, i to najčešće lišćem bagrema i jedne grmolike biljke koja se naziva mulga. Kako njihova hrana ne sadrži dovoljno vlage, brumbiji svakog dana moraju posjetiti pojilo kako bi zadovoljili svoje potrebe za tekućinom. Oni samo u iznimnim slučajevima napuštaju svoja stalna područja, pa čak i kad im oprijeti smrt od gladi. U izrazito sušnim godinama katkad su ipak prisiljeni prodrijeti na pašnjake.  Shot at 2007-08-18 Brumbiji katkad živeu velikim krdima, no ipak najčešće žive u manjim skupinama, koje se sastoje od jednog pastuha i njihova harema od tri, četiri, pa čak i osam kobila i njihove ždrebadi. Kobile su spremne za parenje jednom na godinu, no do uspješne oplodnje ne dolazi svake godine. Oplodnja će obično izostati u razdoblju kad su životinje posebno iscrpljene nakon duge suše. Surovo australsko zaleđe nije pretjerano pogodno za uzgoj nježne ždrebadi tako da samo u razdobljima vrlo bogatim kišom svim kobilama uspijeva da svakog jedinog mladunca uspješno uzgoje do dobi dok ne postane samostalan. Kobila ždrijebe doji otprilike deset do jedanaest mjeseci, a ono ostaje uz majku do dobi od barem godinu dana. Pastuh u svojoj blizini ne podnosi prisutnost mladih pastuha pa će ih najčešće istjerati iz krda kad navrše godinu dana. Oni zatim lutaju sami ili u skupinama svojih vršnjaka, a postaju spolno zreli u dobi od oko dvije godine no tada su još premladi da bi se mogli pariti.  Shot at 2007-08-18 Za razliku od ostalih ˝divljih˝ životinja brumbi svoje postojanje zapravo zahvaljuje čovijeku. U Australiju su ga u 19. stoljeću doveli prvi europski doseljenici, odnosno avanturisti koji su onamo stigli u potrazi za zlatom. Mnogi od tih konja pobjegli su u prirodu ili su ih vlasnici jednostavno pustili.Kad su početkom 20. stoljeća naseljenici započeli s intenzivnijim kultiviranjem tla i počeli koristiti strojeve, mnogi konji su jednostavno otjerani u prirodu. Preživjeli su samo najotporniji, koji su se zatim križali sa drugim konjima i u velikom broju naselili područje australskog zaleđa, kao što su Queensland, Sjeverni Teritorij i Južna Autralija. Ti su konji uskoro postali pravom napasti: zagađivali su pojilišta za ovce, rušili ograde i pustošili kultivirane pašnjake pa su ih stočari počeli progoniti. Mnogi su ubijeni, a njihova je koža korištena u industriji kože i konjske dlake. Stočari ih i danas love jer su zaraženi nametnicima i bolestima koje mogu prenijeti na stoku. |
- 13:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VAŽNO!!!
Noina Arka Hrvatska udruga zaštitnika životinja - tel: 23 29 663 -mob:091 / 3214 696 098 / 629586 - žiro račun: 2360000-1101542052 - e-mail adrese: info@noina-arka.hr volonteri@noina-arka.hr web: NOINA ARKA Dumovec Azil za napuštene životinje - Adresa: Franjčevićeva 43, Dumovec - tel: 2008 354 - fax: 2039 324 - žiro račun: 2360000-1813300007 - e-mail adresa: azilzagreb@hotmail.com - web:DUMOVEC opis bloga   Na ovom mom blogu ćete ćesto moći pronaći vrlo korisne te zanimljive informacije o raznim životinjskim vrstama..... nadam se da će mnogi posjetiti ovaj blog, jer smatram da će mnogima bit koristan, dali iz razloga da su vam neke od informacija na mom blogu potrebne za referate ili vas to jednostavno zanima!!!!!!  Ako vas zanima nešto o nekoj određenoj životinji a podatke nemožete naći, ili vam se neda bezveze tražiti, pitajte pa ću vam pokušati pomoći...                       
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||