Životinje-moj svijet
subota, 18.08.2007.
Australski divlji konj - Brumbi (Equus caballus)
|
OSNOVNE ZNAČAJKE Veličina Visina do grebena: oko 120 cm Razmnožavanje Spolna zrelost: s 1 do 2 godine, ovisno o staništu Vrijeme parenja: obično tijekom zimskog razdoblja Trajanje bređosti: 11 mjeseci Broj mladunaca: 1 Način života Ponašanje: živi u krdima od po 70-ak životinja Hrana: trava i lišće Životni vijek: otprilike 20 godina Australski divlji koji ili brumbi relativno je malen i izdržljiv konj koji živi u nenastanjenim područjima u zaleđu Australije, a potječe od konja koje su doseljenici uvezli na to područje. Od više stotina konja odbjeglih prvim doseljenicima u Australiju u surovoj su divljini preživjeli samo najizdržljiviji i najlukaviji. Današnji su brambiji manji od domaćih konja i toliko su plahi i boje se ljudi da ih se rijetko može ukrotiti.  Shot at 2007-08-18 Australsko je zaleđe vrlo suho i negostoljubivo područje. Bagremi, doduše, pružaju nešto hlada, no to nikako nije dovoljno kod prosječnih dnevnih temperatura od oko 30°C. Na tvrdom kamenitom tlu raste samo rijetka trava, nisko grmlje i usamljena stabla bagrema. Voda je vrlo rijetka. U tom prašnjavom krajoliku nalaze se samo rijetke rječice i blatnjave lokve, a ne postoje ni stalna kišnja razdoblja. Dugu sušu samo katkad prekidaju snažni olujni pljuskovi. Australski divlji konj izdjegava najsušnija područja i boravi pretežno u nizinskim polupustinjama u kojima raste oskudno bilje i ima ponešto vode. U nekim područjima brumbiji se udružuju u velika krda koja broje oko 70 primjeraka, no ipak najčešće žive u manjim skupinama od po dvanaestak jedinki. Svako krdo ima svoje područje od otprilike 50 do 150 četvornih kilometara, što ovisi o raspoloživom raslinju i izvorima vode.  Shot at 2007-08-18 Kao i svi konji, brumbiji su isključivo biljožderi. Zbog nedostatka i niske hranjive vrijednosti trave koja raste na području oskudnog australskog zaleđa te su se životinje morale prilagoditi i drugoj hrani. Stoga se osim travom hrane pretežno lišćem, i to najčešće lišćem bagrema i jedne grmolike biljke koja se naziva mulga. Kako njihova hrana ne sadrži dovoljno vlage, brumbiji svakog dana moraju posjetiti pojilo kako bi zadovoljili svoje potrebe za tekućinom. Oni samo u iznimnim slučajevima napuštaju svoja stalna područja, pa čak i kad im oprijeti smrt od gladi. U izrazito sušnim godinama katkad su ipak prisiljeni prodrijeti na pašnjake.  Shot at 2007-08-18 Brumbiji katkad živeu velikim krdima, no ipak najčešće žive u manjim skupinama, koje se sastoje od jednog pastuha i njihova harema od tri, četiri, pa čak i osam kobila i njihove ždrebadi. Kobile su spremne za parenje jednom na godinu, no do uspješne oplodnje ne dolazi svake godine. Oplodnja će obično izostati u razdoblju kad su životinje posebno iscrpljene nakon duge suše. Surovo australsko zaleđe nije pretjerano pogodno za uzgoj nježne ždrebadi tako da samo u razdobljima vrlo bogatim kišom svim kobilama uspijeva da svakog jedinog mladunca uspješno uzgoje do dobi dok ne postane samostalan. Kobila ždrijebe doji otprilike deset do jedanaest mjeseci, a ono ostaje uz majku do dobi od barem godinu dana. Pastuh u svojoj blizini ne podnosi prisutnost mladih pastuha pa će ih najčešće istjerati iz krda kad navrše godinu dana. Oni zatim lutaju sami ili u skupinama svojih vršnjaka, a postaju spolno zreli u dobi od oko dvije godine no tada su još premladi da bi se mogli pariti.  Shot at 2007-08-18 Za razliku od ostalih ˝divljih˝ životinja brumbi svoje postojanje zapravo zahvaljuje čovijeku. U Australiju su ga u 19. stoljeću doveli prvi europski doseljenici, odnosno avanturisti koji su onamo stigli u potrazi za zlatom. Mnogi od tih konja pobjegli su u prirodu ili su ih vlasnici jednostavno pustili.Kad su početkom 20. stoljeća naseljenici započeli s intenzivnijim kultiviranjem tla i počeli koristiti strojeve, mnogi konji su jednostavno otjerani u prirodu. Preživjeli su samo najotporniji, koji su se zatim križali sa drugim konjima i u velikom broju naselili područje australskog zaleđa, kao što su Queensland, Sjeverni Teritorij i Južna Autralija. Ti su konji uskoro postali pravom napasti: zagađivali su pojilišta za ovce, rušili ograde i pustošili kultivirane pašnjake pa su ih stočari počeli progoniti. Mnogi su ubijeni, a njihova je koža korištena u industriji kože i konjske dlake. Stočari ih i danas love jer su zaraženi nametnicima i bolestima koje mogu prenijeti na stoku. |
- 13:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VAŽNO!!!
Noina Arka Hrvatska udruga zaštitnika životinja - tel: 23 29 663 -mob:091 / 3214 696 098 / 629586 - žiro račun: 2360000-1101542052 - e-mail adrese: info@noina-arka.hr volonteri@noina-arka.hr web: NOINA ARKA Dumovec Azil za napuštene životinje - Adresa: Franjčevićeva 43, Dumovec - tel: 2008 354 - fax: 2039 324 - žiro račun: 2360000-1813300007 - e-mail adresa: azilzagreb@hotmail.com - web:DUMOVEC opis bloga   Na ovom mom blogu ćete ćesto moći pronaći vrlo korisne te zanimljive informacije o raznim životinjskim vrstama..... nadam se da će mnogi posjetiti ovaj blog, jer smatram da će mnogima bit koristan, dali iz razloga da su vam neke od informacija na mom blogu potrebne za referate ili vas to jednostavno zanima!!!!!!  Ako vas zanima nešto o nekoj određenoj životinji a podatke nemožete naći, ili vam se neda bezveze tražiti, pitajte pa ću vam pokušati pomoći...                       
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||