Marketing
Haski - Canis lupus f. familiaris
Osnovne značajke:
Veličina
Visina do ramena: 55-70 cm
Dužina: oko 90 cm
Težina: 15-41 kg ovisno o vrsti
Razmnožavanje
Spolna zrelost: s oko 8 do 10 mjeseci
Vrijeme parenja. tijekom čitave godine
Trajanje bređosti: 61-65 dana
Broj mladunaca: do 9
Način života
Ponašanje: druželjubivo, snažan instinkt za život u čoporu
Hrana: sirovo meso, riba
Životni vijek: različit - životinje koje teško rade žive kraće, a kao kućni ljubimci duže: u pravilu 12-13 godina
Srodne vrste
Svi pripitomljeni uzgojni oblici koji potječu od vuka ubrajaju se u isti rod i vrstu. Vukovi, kojoti, lisice i indijski divlji psi pripadaju u istu porodicu.
Haski je pas koji potječe od vuka i uzgojene je za život u zaleđenim područjima Arktika. Već od pradavnih vremena služio je čovijeku za vuču saonica i omogućavao mu je kretanje ledenim pustinjama Sibira. Pod nazivom haski podrazumjevaju se različite pasmine pasa ˝špiceva˝. To su mali do srednje veliki psi gusta krzna, šiljaste njuške i uzdignutih ušiju. Kao otporne i odvažne životinje ovi su psi stoljećima bili nezamjenjiva radna životinja Eskima.
Predstavnici porodice pasa među kojima su vuk, kojot i lisica pojavili su se prvi put prije 54 do 38 milijuna godina u razdobljueocena. Milijunima godina kasnije započeo je čovijek selektivni uzgoj pojedninih pasmina.
Znanstvenici nemaju jedinstveno mišljenje o točnom podrijetlu haskija, međutim većina njih vjeruje da je haski potekao od jedne velike vrste vuka koja još danas živi u sjevernim područjima Zemlje. Tijekom vremena uzgojene su mnoge pasmine haskija, ali su sve one međusobno slične. To je vjerojatno posljedica križanja unutar pojednih pasmina tijekom uzgoja.
Haski se smatra ˝prvobitnim˝ kućnim psom. O njemu vlada mišljenje da je zadržao karkterne značajke svojih predaka, vukova. Tako pri uzgoju u čoporu pokazuje izrazito teritorijalno ponašanje, a podvrgava se i pravilima hijerarhije unutar čopora. Ova se značajka na neki način manifestira u svih pasmina.
Ženka postaje spolno zrela s osam do deset mjeseci. Ona se tjera 18 do 21 dan. Ako u to vrijeme ne dođe do parenja, ponovo će se tjerati za otprilike 6 mjeseci. u pravilu se polazi od činjenice da bi se kuja trebala pariti najranije tijekom svog drugog tjeranja.
Mužjak je spreman za parenje kad dostigne svoju potpunu veličinu u dobi od oko deset mjeseci. Pritom ga privlače mirisne tvari koje se nalaze u urinu ženke koja se tjera, a može je nanjušiti na vrlo velikoj udaljenosti.
Kuja se koti nakon otprilike devet tjedana nošenja. Iako haskiji često žive na otvorenom, kuju se unosi u kuću da se okoti jer štenad ne bi preživjela hladnoću. Na taj se način izbjegava i mogućnost da ih pojedu drugi odrasli pripadnici čopora.
Štenad dolazi na svijet slijepa i još ne može hodati. Nakon deset do četrnaest dana oni progledaju. Zjenice su im tada još uvijek plavkaste i mladunci ne podnose jako svijetlo. Kuja najprije doji mladunčad, ali nakon tri do četiri tjedana potrebna im je dodatna ishrana. S četiti tjedna već su toliko razvijeni da mogu preživjeti hladnoću polarne noći. Nakon šest šest tjedana kuja ih odbija od sise. Danas se kvaliteta haskija ocjenjuje po dobroj naravi i cjelokupnom tipičnom izgledu pasmine.
Poput svih pasa i haski je mesojed. Smatra ga se lukavim i dobrim lovcem, ali pripitomljavanjem i udomaćivanjem sve više postaje ovisan o čovijeku kao hranitelju.
U svojoj prirodnoj okolini na područja Arktika haski se hrani mesom morževa, morskih pasa ili karibua te ribom. Unatoč njegovoj otpornosti i žilavosti, on je relativno malen i lagan pas pa pri niskim temperaturama ne može dugo izdržati bez hrane, a posebno ne može gladovati kad ga se koristi kao radnog psa. Za vrijeme dugih vožnji saonica u stankama za odmor hrani ga se velikim količinama mesa.
Danas se haskija uzgaja i za utrke pasa koji vuku saonice. Njihovi se vlsnici brinu o jihovoj uravnoteženoj prehrani i hrane ih ispravnim omjerima bjelčančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina te kalcija i željeza.
Za stanovnike osamljenih arktičkih naselja život bez haskija bio bi potpuno nezamisliv. On predstavlja prijevozno sredstvo za čovijeka i robu u predjelima koji bi inače potpuno nedostupni. Iako se ovim psima nerijetko predbacije loša disciplina, polarni ih istraživači još i danas koriste. Generacijama uzgajani kao psi za vuču saonica, haskiji su najbolje životinje za vuču tereta preko tvrdih ledenih i snježnih površina. Kanadsa policija ih je koristila u akcijama spašavanja. U ratnim vremenima korišteni su za transport ranjenika kao i za dostavu u neprohodnim terenima. Smatraju se vrijednom pomoći pri ekspedicijama na Island, Grenland i u područja Sjeverne Amerike. Čak ih se i padobranima spuštalo radi spašavanja preživjelih putnika pri padu aviona u arktičkim predjelima. Danas se koriste za utrke pasa u kojima do 16 pasa vuče jedne saonice.
Jeste li znali?
- Poput vukova koji žive u divljini i ženke haskija hrane svoju mladunčad prethodno probavljenom hranom. Kada dođe iz lova, mladunci ližu njenu njušku kako bi je potaknuli da povrati hranu.
- Haskiji se koriste za ubitačnu Iditarod - utrku na aljasci. To je najduža utrka pasa koji vuku saonice na svijetu i vodi od Anchoragea do Nomea u dužini od preko 1800 kilometara.
- Voditelji utrka pasa koji vuku saonice zovu se ˝musheri˝.
Post je objavljen 23.09.2007. u 10:12 sati.