"Hajde, malena, dosta je bilo trčkaranja, čekat će te tvoje šarene nebeske livade, vrijeme je za put."
"Još samo malo, da napunim dušu ljepotom koju na Zemlji neću naći i da ne zaboravim nikad odakle dođoh."
"Vjeruj, vidjet ćeš i ljepše, u tebi je čarolija i moć da stvoriš najljepše..."
"Gdje ja to idem? Čini mi se kao da mi nije rečeno sve..."
"Ne...Sve ti znaš...Ja ti samo mogu napuniti džepove pregrštima zvijezda, da ih ostavljaš za sobom kada šuma tamna postane preduboka i kada misliš, da nećeš naći put iz nje."
Hoću li moći sve što sam si zacrtala i učiniti? Čini mi se ipak pretežak put kojeg izabrah. Ti mi reče, da će me pratiti svi moji prijatelji koje sad ostavljam. Zašto sada ne idu sa mnom, zašto moram sama na put?"
"Nisi sama, samo dio puta moraš proći sama, svi ćete se sresti jednom na istoj cesti. Odmori još malo, voljena, na bijeloj klupici sna."
"Bojim se zaborava, bojim se sna i ne želim zaspati, sve ću zaboraviti.."
"Vjeruj, samo vjeruj sebi, tek kada zaspiš, shvatit ćeš da je tvoj san stvarnost, a život san."
"I prestani, draga, puniti svoje male kofere, ništa ti to ne treba, jer vidjet ćeš, da ništa od toga nećeš moći ponijeti nazad, ništa ne nosi sa sobom, osim mrve ljubavi i pregršti zvijezda koje si sad dobila."
* * *
"Evo me, natrag, k tebi, imao si pravo, sve sam željela ponijeti, punila svoje džepove sjajnim biserima radosti, međutim, od života mi se kaput pohabao i sve blago koje imah, izgubih, moje ruke su prazne, bogata od tebe otiđoh, siromašna dođoh."
"Zar misliš da je stvarno tako? Pogledaj svoju dušu, ima u njoj nešto što je neprestano raslo kako si to dijelila, zato nije ni moglo ostati, drugi to nose sa sobom."
"A što je to što vječnog siromaha čini bogatim a vječnog bogataša siromašnim?"
"Ljubav...ona koja jedina i uvijek ostaje ista. Tko je u sebi istinski ima, nikad neće praznih ruku doći k meni. Tko je škrt i želi je samo za sebe, nikad je neće moći sačuvati."
