sretna vam i blagoslovljena 2019., a maca Lily kaže treba odmor prije tuluma

Znam, čudno zvuči, trebao bi nakon Božićne jurnjave upregnuti saonice i sa svojim sobovima pojuriti kući, na Sjeverni pol, u Laponiju, gdje god da jest, ali on se zaustavio u staračkom domu gdje ja trenutno radim, u Irskoj i ne može se vratiti kući.

Tjedan dana prije Božića, dobili smo novog štićenika kakvog nikad prije nismo imali: djedicu, koji je čisti Nijemac i ne zna ni riječ engleskog jezika, a mi ne znamo njemački, na žalost. Težak i gotovo nepokretan, u invalidskim kolicima, sa divnom bijelom kosom i bradom i čudnom nekom tugom u očima. Odmah me podsjetio na Djeda Božićnjaka, Santu i tako sam mu i prišla i rekla mu tiho: “Znam ja da si ti moj skriveni Santa i došao si ovdje sa nekom namjerom...“

Mislila sam da ne razumije, a on je glasno izgovorio:“Ho, ho hoo“. Možda je još netko primjetio, ali svi su užurbano radili svoje poslove, a on je muku mučio da nam objasni što želi.Trudili smo se da mu ugodimo i olakšamo taj prvotni šok koji je normalan kad stari ljudi promijene svoju sredinu. Odgurivao se nogama i kolicima prolazio kroz hodnike dozivajući svoju ženu:“Anita, Anitaaa“ i tako, drugi dan su mu skratili kosu i bradu, ali meni je on i dalje bio dragi Santa. Dolazili su pjevači, djeca, pjevali božićne napjeve, ali to ga nije veselilo.

Poslije par dana, u prostoriji sa ostalima gledao je na televiziji božićni program. Ja sam sjedila sa njima i pazila ih, ako nekome što treba, bila sam prisutna i gledam ja moga djedicu-Johanna (tako se zove) kako pažljivo prati pjesme na televiziji i odjednom, izvodila se pjesma „Tiha noć“ u originalu, „Stille nacht, heilige nacht“ i počne on pjevati tiho na svom jeziku, a ja na mom i zaplače moj djedica.

O, koliko tuge je poteklo sa tim suzama kao da se ogromni ledeni brijeg otopio i krenuo svojim putem, zaplakala sam i ja. Nitko ne može biti imun na toliku bol u srcu. Sjetila sam se svoje obitelji koja će negdje snježno bijele tragove ostavljati vraćajući se kući sa ponoćne mise čestitajući Božić svima i u tom trenutku priđem djedici, zagrlim ga i šapnem mu da nije sam. Stavim dlan na svoje srce, a onda ga prislonim na njegovo.

Bio je to nijemi izričaj: „Razumijem te. Tvoja bol je i moja“.

U tom trenutku uđe druga njegovateljica, vidi da plačem, uplašila se da se nije što dogodilo, a ja joj objasnim kako je Johann zapjevao i rasplakao se. Ona me zagrli, kaže: "Ti si dobra." Ja joj odgovorim da nije to poanta, poanta je da me tuđa bol dotiče kao da je moja, a ova bol je posebna.

Bol svih starih i nemoćnih, svih onih koji su Božić doživjeli drugačije i kojima sjaj i pokloni ne znače ništa, ali im jedna stvar najpotrebnija: suosjećanje, zagrljaj i osjećaj, da nisu sami u svojoj boli, a baš to sam imala priliku darovati.

Santa, volim te i znam da si baš zato došao ovdje, da vidiš postoji li to još: ona mala, a tako velika stvar: osjećati druge.

Danas malo slobodnih trenutaka iskoristila za malo proljetno čišćenje sobe, pa onda otišla prošetati, jer treba se napuniti energijom prije sutrašnjeg radnog dana..

Opet sam pronašla divan, skriveni kutak, nedaleko od mene, u glavnoj ulici, kuća stara 350 godina, a isto toliko i čempres..Piše da je služila za služinčad, koji su živjeli tamo..

Ulaz je bio zatvoren, ali odmah pored..željezna starinska kapija, i širok mek travnjak, poput najmekšeg tepiha pod nogama..I gdje vodi? Ravno do obale rijeke Liffey, gdje je mir čaroban, i gdje samo šum rijeke i pjev ptica pokazuju ljepotu ovog skrivenog kutka..

Poslije toga, povratak u moju sobicu, pogled na moje prijatelje vile i elfe, koji brinu o mom cvjetnom kutu na prozoru..

Posadila sam sjemenku manga, počela je klijati.. Muškatl samo što nije procvao..A bonsai drvo se svidjelo maloj elfici, koja sjedi u podnožju i uživa..Sve na svom mjestu..Netko bi rekao..odrasla, pa tako djetinjast stav..Tko tako misli, nije postigao ravnotežu iznutra..A ravnoteža znači zdrav odnos sa sva četiri elementa- zemljom, vodom, zrakom i vatrom..

Kad treba raditi i biti čvrsto na zemlji, nema problema, zrak ne može odvući u visine..Kad treba osjećati, prilagođavati se svim stanjima, voda je fleksibilna, pomaže, liječi..Kad treba energije, vatra je tu.. A Ljubav, kao peti element zaokružuje sve..

Svim mojim prijateljima, mojoj obitelji, svima koji ste mi ostali vjerni unatoč razdvojenosti i daljinama, želim najljepši Božić i Novu nadolazeću godinu i neka nam bude bolje, ljepše koliko god je moguće.

Moja Lily je pola kuglica već razbacala, uhvaćena na djelu, dragi drveni vojnici probudili su neka davna nostalgična sjećanja, na kaminu čuvaju počasnu stražu čekajući malog Božića, da ponovo udahne zemaljsko nebo i ljudima da priliku da otvore svoja srca u pruže ljubav drugima zaboravljajući na trenutak sebe.

Taman pisala čestitke, kad me Ivana (kćerka) i Borna (Ivanin dečko) iznenadiše poklonom, skoro sam se rasplakala.

Tog anđela sam mjesecima željela imati, prvotno sa namjerom da ga stavim u vrt, ali nikako nisam mogla odvojiti dio novca za njega, kupila sam manjeg, ali ovaj mi je ostao u srcu i došao je k meni uz divne želje moje djece i prelijepu čestitku Josephine Wall, dakle, najljepši rođendan otkad sam se odvojila od mojih najmilijih.

Hvala anđelima što mi stalno pokazuju da su uz mene.

Mojih ruku djelo

Vuk...predivan u svoj svojoj mističnoj dubini...kao totem i put do samog sebe, naslikah ga u jednom dahu, onako kako ga osjećam i kako je želio da ga naslikam...

Počinjem se i ja svrstavati u one koje lagana tuga hvata pred Božić.

Nedostajete mi, dragi moji, ovo će biti treća godina kako ga ne slavimo zajedno, ne motam se po kuhinji do kasnih sati u Badnju večer, ne sakrivam Rafaelo kuglice, da mi moja dječica male lopuže, ne pojedu sve prije Božića.

(mala crtica sa Facebook-a)