MOJ TAJNI VRT
Konačno, moj mali secret garden.
Nekoliko mjeseci brižljivo planiran, prvo je trebalo raskrčiti divlju ukrasnu travu ispod koje je bilo tui tamo i smeća od prijašnjeg stanara, ali prije svega trebalo je kupiti alat: grablje, štihaču, a motiku, to Irci baš ne koriste previše, jedva sam je pronašla. Oni svuda postave foliju, ostave malo prostora za cvijeće, ostalo zatrpaju kamenčićima, ali nije to to...zemlja voli disati pa makar i malo trave poniklo.
Poslije krčenja travurine, čišćenja otpada, trebalo je odlijepiti foliju koja je već srasla sa zemljom pa onda kupovanje biljaka, jedna po jedna.
Žuta ruža je bila prva i ima posebno duhovno značenje za mene. Poslije nje - divna kamelija, a za njom male maćuhice. Kad sam okopavala zemlju, jednostavno je nicalo prelijepo oblikovano kamenje, poput velikih oblutaka, neki su čak potpuno bili nalik na jaje, veliko pjegavo jaje koje sam stavila u zemlju blizu oltara-simboli transformacije i rađanja. Oltar sam napravila od kamenja kojeg sam kupila u trgovini-poput našeg "Peveca", sa posebnom namjerom, da ga posvetim duhovima Zemlje, Vatre, Vjetra i Vode, svim dušama koje žele svoj trenutak smiraja, anđelima i dragom Panu koji će tek kasnije dobiti svoje mjesto ovdje. Divan umjetnik i duša, suputnik i partner moje nećakinje, obećao ga je napraviti.
Nakon sadnje naručila sam kamene ploče od kojih sam napravila stazu do oltara i na svakoj zlatnim slovima napisala vilinske simbole: simbol dobrodošlice i energije na prvoj ploči - simbol komunikacije - INMEN-UBUR, na drugoj ploči. Almagrim-istina, na trećoj kao portal koji vodi ka spoznaji sebe do kraja, jer kada pristupamo vilinskim bićima, trebamo se otvoriti i imati čisto srce. Poslije toga simbol zaštite od svih nepoželjnih energija, blizu ili daleko. Iza oltara je prislonjena ploča na kojoj je napisan simbol čarobnjaka koji uvijek može razviti intuiciju i dati pravilan savjet.
Posebno mjesto ima Boginja-mati koju sam napravila od oblutaka, jer je tako vilinski svijet poželio, oko nje sam posadila divne tulipane koji tek na proljeće trebaju iznići. Uz sam ulaz u portal-oltar posadila sam visibabe, najljepše, najnježnije i najhrabrije cvijeće koje prvo najavljuje proljeće, dok sav biljni svijet još spava. Vrijesak me podsjeća na davne prošle živote, a posadila sam ga u 4 boje: ružičasti (simbol emocija, srca, vode), bijeli (simbol etera, zraka, vječnosti), narančasti (simbol vatre) i zeleni (simbol zemlje).
Stavljena je kućica i hrana za ptice, ali moja maca Lily ih zna vrebati, a ponekad mi čupa vrijesak pa ga opet posadim ponovo. Ulazi kroz portal i izlazi, sviđa joj se taj kameni oltarić.
...i tako... neka slike govore za sebe.
Puno lukovica sam posadila u zemlju, još imam nešto za posaditi što mi je ostalo od proljeća, dok sam živjela u Celbridgu.
autorica slika: Tanja Repinac
komentiraj (4) x ispiši x #
LEGENDA O STAROM RATNIKU SVJETLANU I DJEVOJČICI SUNČICI
slika: internet
Da..ovo je jedna od starih priča, ispričanih davno, davno, nigdje zapisana, jer, u vrijeme kad se pričala, ljudi nisu znali za pisana slova i riječi. Sve se prenosilo pričanjem, uz neka stara domaća ognjišta, gdje su djeca nestrpljivo čekala svoje bajke na krilu bakinom ili djedovom..
Možda ovo i nije bajka? Ne znam..Znam samo da je priča stara, koliko i postojanje na ovoj Zemlji, i da je došlo vrijeme da je zapišem, ali opet, vrijeme će papir i slova pretvoriti u pepeo, ali zato, priča će ostati u nekim dušama, i kao sjećanje, opet se vraćati na domaća ognjišta.
Bilo je davno, davno vrijeme, kad su ljudi na zemlji tek počeli dobivati dušu, kada su njihove duše još bile u povojima, i nisu znali za nadolazeće zlo i tamu, koja se spremala da ih zauvijek odvoji od svjetla. Ljudi su bili sretni, poput malene djece. Bezbrižni pod budnim okom Kreatora, koji ih je stvorio da budu slobodni, ali uz sve to bilo je nekoliko starih duša, čuvara, koji su se odrekli gornjeg svijeta, gdje su uživali u Božjem Srcu i odlučili se spustiti na zemlju, i čuvati svjetlo, koliko god bilo to teško. Morali su se odreći svega, osim svoga cilja, kojem su bili posvećeni. Nisu se smjeli otvarati niti jednom čovjeku, jer, tko bi saznao njihovu tajnu, to bi bila smrtna presuda čuvaru.. Ljudi su još bili zaigrani..Nisu znali čuvati tajne, a ratnici-svjetlonoše, morali su paziti da se tama nikako ne privuče njihovom krugu.
Nisu smjeli osjećati toplinu ljudske ljubavi, strasti, mržnje, ljubomore, sve to su davno prošli, da bi se posvetili svom cilju, nisu bili anđeli, mada su ih neki ljudi tako nazivali, jer su im bili nedostupni.
Kako je vrijeme prolazilo, sve više čuvara je nestajalo, bilo zavedeno obećanjima o ljepoti izvan svog kruga, obećanjima o tome, kako je ljepše biti čovjek, i osjetiti sve ljudske osobine, nego usamljeni ratnik, bez ikoga u krugu, osim njega samoga. Tama se tako prikradala sve više, ljudi su postali sve sličniji toj tami, a sve manje su bili bezbrižni, radosni i čisti. Postali su zavidni, nestalni, uživali su u nanošenju boli drugima, jednom rječju, na zemlji je gotovo nestalo samilosti i nježnosti.
Ostao je samo još jedan jedini, stari čuvar, koji je bio umoran, jako umoran od svega što je vidio, i silnih napada na njegov krug, jer, njegovo svjetlo je jedino još slabašnim žiškom sijalo u njegovoj ruci. Nosio je na sebi težak oklop, nije ga skidao..Kaciga mu je bila teška na glavi, a štit je bio izbrazdan od mnogobrojnih oštrica strijela, koje su mu bile upućivane. Moralo je tako biti. On je svojim dubokim pogledom mogao vidjeti sve i prošlost i budućnost. Znao je da će doći jedna duša, malena djevojčica, kojoj će moći predati svoje svjetlo, a onda se vratiti u svoju domovinu.
Tu djevojčicu nitko ne prepoznaje kao čuvaricu, koja će svijet opet obnoviti, samo stari čuvar je znao da postoji i da će doći i tako vrijeme je prolazilo, čuvar je obnavljao svoj krug u pijesku i začuo sitne korake, koji su mu se približavali. Da, njegov sluh je čuo čak i odjek koraka u pijesku.
Prišla mu je, sva tanana i nježna, ali nije bila djevojčica i nije znala da će ona biti ta, koja će jedina ući u čuvarev krug. Zapravo, ona nije znala zašto je uopće i došla ovdje, nešto ju je neopisivo vuklo i tome se nije mogla oduprijeti.
"Zdravo, djevo, svjetlom obasjana", prozborio je stari čuvar.
"Zdravo i tebi, ratniče", odgovori mu djeva.
Započeli su razgovor, ali još uvijek, odvojeni krugom. Stari ratnik je bio siguran da je to njegova djevojčica-ratnica, ali toliko zamki iz tame je vrebalo svetost njegovoga ognja, da je začas posumnjao, želio je biti siguran, reče mu ona, da se divi njegovoj snazi i upornosti, ali da je vrijeme da se malo odmori i skine oklop sa sebe..
Ni sam nije znao zašto, ali ratnik joj je vjerovao. Znao je, ako skine oklop, da će svoju smrtnost i ranjivost otvoriti i samim time, biti izložen pogibelji, ali on je bio umoran, vjerovao je u tu djevojčicu-djevu i skinuo sa sebe sve.
Kad ga je pogledala, samo je zadivljeno rekla: "Znaš, ja te obožavam." Ratnik dugo, dugo nije čuo da mu je to itko rekao, zapravo, ni sam nije znao, koliko eona je prošlo, dok ovo nije dočekao.
"Je li to kušnja?"-pitao se..
Srce mu je zatreptalo i tada je osjetio ono, što je zapravo bilo tako divno i lijepo, a događalo se izvan njegovog kruga osjetio je običnu, toplu, ali tako veličanstvenu ljudsku ljubav. Shvatio je da je to uz svjetlo, ono što će na zemlji pobijediti tamu, ali on je bio samo svjetlonoša, nije se smio zaljubiti.
Pustio je djevu u svoj krug. Pričao joj priče o postanku, ali se na momente duboko, duboko rastužio. Rekao je djevi svu istinu: da je ona ta, koja treba ostati u krugu, a on mora otići, a nije mu se odlazilo. Želio je djevu sačuvati od tame, jer je znao da će je na momente prekriti, ali isto tako je znao da će ljubav u njoj sve pobijediti.
Tada ju je nazvao Sunčica, jer je znao da će ona sve njegove čarolije naučiti i da će izboriti pobjedu u borbi sa tamom, želio ju je zagrliti, posljednji puta, prije odlaska, ali ona se zaigrano nasmijala i otrčala izvan kruga. Nije imao više ništa na sebi, krug je bio otvoren, bio je izložen na milost i nemilost silama tame, ali nije se plašio...sve je to vidio..
Zamolio je svoga Stvoritelja, da ga pretvori u cvijet, koji će ga uvijek podsjećati na djevojčicu Sunčicu i gle: stari ratnik bje pretvoren u žuti maslačak sa cvjetnom glavicom, kao maleno sunce, koje se preko noći oblačilo u najnježniji veo, kojeg su malena dječja usta obožavala dotaknuti svojim malim lahorom.
I tako... kada se sve počne zlatiti od žutog maslačka, sjetim se ove priče. Djevojčica Sunčica je postala čuvarica, Svjetlo i ljubav još uvijek vladaju ovim svijetom.
Hoće li se jednom sresti sa svojim čuvarom?
Vrijeme kakvo poznajemo u sferi Božjeg Srca ne postoji i vjerujem da su tamo odavno već zajedno.
https://www.magicus.info/ostalo/price/legenda-o-starom-ratniku-svjetlanu-i-djevojcici-suncici
komentiraj (1) x ispiši x #
VRTI SE VRTI, MALENI HRČKU!
Vrti se, vrti, maleni hrčku, svoj kotač iz kojeg ne izlaziš u svom malenom kavezu kojeg uređuješ i da ti sad otvore vrata, ti bi razmišljao, jer strahom su te hranili od prostora izvan tebe, omeđili tvoju dušu granicama nesigurnosti, a sigurnost smjestili u tvoj kotač i čvrsto tlo pod tvojim nogama..
Vrti se, vrt, malena životinjice, puni svoje vrećice u ustima zalihama za crne dane, jer bijeli ne postoje. Pažljivo te hrane smjesom iluzija i lažima odmjereno, da se ne prejedeš i ne razboliš, jer bi tada prestao vrtiti kotač i počeo razmišljati, a ti ne trebaš razmišljati i zašto bi? Ne trebaš ni vjerovati svojom glavom, drugi će ti reći kako i u što da vjeruješ.
Jedni će te uvjeriti da se žrtvuješ i prihvatiš križ, dok će oni u svojim podrumima zlato čuvati i gnjilež činiti, ako ti pogriješiš, već je podzemlje spremno za prihvat. Oni su sebi osigurali sigurnije mjesto, a ti se bojiš misliti drugačije i jedeš sve što ti se ponudi.
Vrti svoj kotač, maleni hrčku. Drugi će ti reći, da iz njega ne možeš izaći, dok sve tvoje pogrešne korake ne izvrtiš do kraja. Moglo bi to potrajati, maleni hrčku, do kada misliš tako veselo i bezbrižno svoj život gurati? Kažeš, sve mora biti tako, uredno sam podmirio dugove prema svijetu, poštivao zakone i zapovijedi, kada dođe vrijeme, sve će mi se vratiti.
Vrti se, maleni hrčku, ako jednom shvatiš, da je izvan tvojih okvira svijet kojeg trebaš i koji tebe treba, pokidat ćeš žbice kotača i postati osovina koja je ujedno i putokaz.
Vrti se, vrti, maleni hrčku!
http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=104563
komentiraj (4) x ispiši x #
MALI CLAVICULI ILI SIVI ZETA RETYCULI?
Često šećem po obali mora kanalisanih poruka, i tražim na obali neke istinske djeliće, koje voda iz dubina izbaci...
Otvorena sam za sve, i iz svega izvlačim ono najkorisnije za vlastiti razvoj duše..Bude tu svega i svačega, i vjerujte mi, postaje umjetnost razlučiti laži od istine..Ali nije nemoguće..u svemu mi je vodilja moje vlastito svjetlo duše iznutra..A ona itekako signalizira, ako naiđe na nešto što sa istinom veze nema..I tako, šećući po kanalisanim porukama, naiđem na jedan zapis, čak od stotinu stranica.."Mala knjiga, pomislim", ali ipak je strpljivo isprintam..
Naziv: "Objave sa Zeta Retyculi"...
prvo pitanje samoj sebi: "što ti mali, sivi robovi reptilijanaca imaju za reći?"
Nešto pametno? Osobno, koliko mi je poznato, oni su hibridi, stvoreni da sa naše planete Zemlje uzimaju uzorke i odnose ih, tamo negdje, svojim gospodarima..Gmazovima ili nekim drugima, nebitno..
Svi smo mi na neki način, putnici-vanzemaljci, i svatko od nas je ovdje na zemlji iz svog razloga. I svatko ima svoj udio i svoju filozofiju utkanu u stvaranju Zemlje..Plejadanci, i njihova miroljubivost i duhovnost..ostaviše korijen u Indiji i njihovoj religiji..Nenasilje, rješavanje problema svim drugim načinima osim nasiljem..Sirijanci, kao snažna i mudra bića-ratnici, koji korijen iz Atlantide prebaciše u Egipat..Za istinu ponekad treba istupiti i glasom, buditi uspavane, jer, najlakše je manipulirati ljudima kad spavaju u vlatitoj krletci neznanja..
A mali sivi, potrkala, koja svoju svijest zapravo nemaju, jer su stvorena da služe, i kad završe posao, reciklira ih se, kao svaki isluženi stroj..
Reptilijanci nikad ne šalju kanalizirane poruke navodeći sebe kao izvor..jer znaju da će ljudski um, koji se konačno budi, odmah odbiti prihvatiti njihove istine..Pa upotrijebe raznorazne priležnike da pokušaju pronaći put do nas..
Otvorim ipak poruke malih sivih, nadajući se, da se desilo čudo, pa da ću naići na nešto pametno i plemenito..
Pa počnu priče o tome, kako će biti kad se 12. planet približi (napominjem, poruke su pisane 2009.god, a tek sam ih sada pronašla) majčici zemlji, kako se treba ponašati, u slučaju potresa, poplave, gdje se nalaziti, gdje se sakriti, blablabla..
pa što činiti poslije kataklizme, ako preživimo, opet, blablabla...sve mi je to poznato..Pa pomislim, možda im se kompletni koncept njihove strukture promijenio, pa nam hoće pomoći?
A onda naiđem na ono što me totalno uvjerilo i razuvjerilo:
Ljudska rasa će ipak izumrijeti, jerbo je preslaba da opstane jer, svijet se dijeli na one koje služe-sebi, i one koji služe-drugima.Zetani služe velikodušno drugima, i oni će se ponuditi da nam pomognu da pruže sebe kao dominantniju i jaču rasu..
Pa govore o sexu između bića koji služe-sebi, i prirodnom začeću, kao nečem što uopće neće više postojati..
kakav sex, kakvo nošenje čeda ispod srca? Sve se može učiniti in vitro, a ljubav koju majka prenosi djetetu koje nosi, može biti pružena kasnije, kad se dijete rodi izvan majke..
Ma dajte, koje su to nebuloze? Nisam gledala znanstvene studije, ali mislim da dijete koje se rađa izvan majke ne može nikad biti emotivno čvrsto i isto, kako kad bi se rodilo na umjetan način..
Tko koga zavarava? Više me ni alieni ne mogu prevariti..Volim biti baš to što jesam, i na ovoj predivnoj planeti baš kakva jeste..
Mislim da nigdje u svemiru poljubac i dodir usana dvoje zaljubljenih, nije tako divan, kao ovdje..
Mislim da nigdje osim na ovom planetu, dijete nema veličanstveniju kolijevku za svoje rađanje, maternicu majke..
Mislim da nigdje trava nije tako meka, i more tako divno i plavo, kao ovdje..
Da nabrajam dalje?
Mali sivi,natrag u svoje kućice..Dok me ima,bit ću čuvar ovog našeg plavog raja..Bilo na koji način, ali najviše--ljubavlju i zaljubljenošću u Istinu..
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=67915
komentiraj (2) x ispiši x #
