|
|
| studeni, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Sedam godina živio sam danju i noću samo sa jednom mišlju u glavi - sa njom! Da je postajao ijedan krščanin toliko vijeran svome Bogu, svi bismo danas bili Isusi Kristi...
HENRY MILLER - RAKOVA OBRATNICA
...Da, sada gledam kroz tvoje oći, ti si nišan na licu moga anđela. Oprosti što odlazim, ja nikada ne ostajem...
SOREN KIERKEGAARD - DNEVNIK ZAVODNIKA
...Nijedan luđak nije lud, ako čovjek prihvati njegovu logiku...
G.G.MARQUEZ - O LJUBAVI I DRUGIM NEČASTIM SILAMA
...Remember where you come from, where you are going, and why you crated the mess you got yourself into in the first place...
RICHARD BACH
Jao, skoro me uhvatila depresija... Tek sam se opet vratila na blog i nemam nista za pisati... Ali eto danas sam bila doma po kuci korisna malo... Uh da, hvataju me takvi trenuci... 
I tako ja po sobi muljam da ispade kako sam spremala i bila vrijedna... Mozda i dobijem kakvu nagradu kad se dragi-najdrazi vrati sa utakmice (kamo god da je danas bila, prestala sam pratiti otkad ne idem na tekme vise - uozbiljila se djevojka)...
Pospremim robu, sobu slickam... Kuhinju rijesim... Dnevnu sobu... I doslo vrijeme za posisati i oprati pod... Dosta sam soka dozivjela nalazeci NJEGOVE CARAPE po cijelom stanu... Al to je nevjerojatno gdje ih sve mogu naci! (ne zelim ulaziti ponovo u pitanje ZAR JE TAKO JEBENO TESKO CARAPE BACITI U KUPAONU NA PRANJE?) Danas sam imala srece nasla sam ih samo pored cipela i pod radijatorom...
Uzmem ja tako usisavach, krenem i rjesim nekoliko soba te stizem do sobe nashe, jelte, spavache... I usisavachem izvuchem jebenu charapu od ispod kreveta - shto nebi bilo tako shokantno vech logichno da nam krevet nije samo 30 mm od poda... Ja sam sjela na pod i nisam mogla vjerovati da je uspijela i tamo zavrshiti... Iz chiste radoznalosti sam ju pochela gurati ispod kreveta da vidim dali je fizichki moguche... I nije bilo! OTKUDA TA CHARAPA ISPOD KREVETA?
Kada smo tek pocheli zhivjeti skupa i kada se prvi put vratio sa moto skupa bila sam shokirana jer su u torbi bile bokserice koje nisu njegove, charape kakve nema (kupujemo uvijek iste poshto charape misteriozno nestaju, da se mogu spariti onih 3 -4 od 20 kupljenih), ruchik za more koji nije nash... E pa onda je krenula vrucha linija izmedju nas djevojaka od njih ekipe koja je bila na tom skupu... Telefoni su se uzharili...
Ja: "Hej reci!?!"
Ona 1: "Chuj Zhira, imam shlape koje nisu njegove. Fale mi bokserice... Zelene..."
Ja: "Oh shlape nisu nashe al imam dotichen bokserice!"
Ja: "Hej jel iam ruchnik za more na tarzana... Fali majca kluba. Velichina XL"
Ona 2: "Moj je ruchnik. Nije majca kod mene ali mi fale shlape za more."
Ja: "Shlape su ti kod One 1!"
Ona 3:"Hej imam majcu kluba vishka... Fale me tamne traperice"
Ja: "Moja je majca! I traperice su kod mene!"
Onda krene zhenska kava i izmjena robe medju nama... Neznam dal treba spomenuti da niti jedan od njih nije pogledao shta stavlja u torbu... Je ovom nije pasala velichina majce kluba koju je spremio... Ovaj nije mogao shlape za more koje je donio doma staviti na pola noge koliko su male, a onaj koji je uzeo ruchnik za more na Tarzana uopche nije imao kupache...
Oni na to niti ne primjete... Po njimu su donjeli doma sve ono shto je njihovo...
Al i dalje je misterij kamo nestaju charape?
I hocu li dobiti nagradu za spremanje?
Znate ono kad sjedis sa frendicama i onda cujes od jedne koja je u braku (i nije u bas sretnom braku) recenicu tipa: "Da, zvao ga je shef a on je bio sa frendom vani i mob mu j eostao doma! Poshto ga je shef trebao hitno, htijela sam ga nazvati na frendov mobitel. Dok sam trazhila u imeniku broj od tog frenda nashla sam na neko zhensko ime koje mi nije dalo mira... I tako je pocheo rat na mom otoku..."
Nikada nisam dechku kopala po mobitelu... Al doslovno bash nikada! Derala sam se na frendice koje su to radile u svoje vrijeme... Nikada nisam shvachala chemu takav chin da sebe spustis na razinu mrava nekog pred njegovim ochima!
Ali eto spletom okolnosti se desilo da sam i ja neki dan zavirila u to malo chudo elektronike... I TAKO JE POCHEO RAT NA MOM OTOKU!
Neznam dali se sada grizem zbog toga sto sam pogledala chisto jer sam naisla na neshto shto mi se ne svidja! Neznam dali cu sada promisliti o onom stavu "Shto ne zna ne mozhe ga/ju boljeti"...
Neznam shto je to meni trebalo i neznam kako chu ja sada to prozhivjeti... Niti rjeshiti jer od njegove strane nema neke pomochi...
Ovo je strashno...
Nevolim ratove na nicijem otoku a kamo li na mom...
Dopustite mi molim vas (Vas shachicu koja me chita), da se ovoga puta ponovim! Znam da nema vise smisla od zaljenja na nashe zdravstvo, ali brijem da chu se ja bolje osjechati ako se malchice ispraznim... 
Naime, jutros sam u 9:00 h bila naruchena kod doktora... Specijaliste jednog chak... Uz napomenu sestre koja me naruchivala - NI SLUCHAJNO NE KASNI! To bi name bilo strasno i zaustavila bi red ne... Sve ide kao po loju...
Prvo sam se susrela sa cijelom kolonom ljudi, koji zivchane (znam ja da je tu veze imao ovaj nash novi zakon o nepushenju), znoje se, ispushtaju uzdahe u ritmu... Nasmjesim se i uvjeravam sebe da oni nemaju veze sa mnom zbogradi toga jer ja NESMIJEM kasniti da se ne poremeti red!!!
Sestra koja je primila moju uputnicu, tri me puta upitala dali sam vec lezala kod njih... Tri sam joj puta objasnila da jesam ali ne na operaciji nego zbog upale, te da sada dolazim vidjeti shto mi je chini u svezi sa tim mojim bubrezhichima... Cetvrti mi je put doshla i pitala me koliko je od toga proshlo... Objasnim joj u datum sve i pruzhim joj pismo otpusno koje pomno prochita i shokirano digne pogled i zaurla:
OD CHETVRTOG TE MJESECA NEMA???? PA NAKON OPERACIJE TREBA SVAKIH MJESEC DANA DOLAZITI NA PREGLED!!!!
Toliko o njenoj sposobnosti da prochita shto pishe na prokletom otpusnom pismu! Vech vidim kako se vani stvara kolona i kako svi vech pushu jer netko unutra odugovlachi...
Smirim se i po neznam-koji-put objasnim kako nisam JOŠ bila na OPERACIJI nego sam ležala zbog PROKLETE UPALE!
Sa razumjevanjem krene kimati glavom i kaze mi da izadjem na hol da ce oni mene sada-odmah-brzo prozvati da mi kazu u koju cu sobu uci...
Skupim hrabrosti, otvorim vrata i suochim se sa pogledima ubijanja, nemochno sljezhem ramenima i molim se da ovo shto prije zavrshi...
Nakon 53 minute izlazi van i chita listu ljudi koji idu kod doktora M. kod kojeg bi ja, jelte, treba na pregled... A svi ti ljudi dosli poslje mene!
polako i mirno prilazim sestri (sada i ja vec pushem jer mi fali cigaretica, jebiga)... Pokushavam na miran nachin objasniti da su mi rekli kako sluchajno nebi kasnila jer cu poremetiti red a sada primaju ljude koji su narucheni tek u 12, i da nebih voljela sjediti tu narednih 5 sati zbog-radi toga!
Sestra se prodere kako ce ona za 5 sati biti doma i kako sigurno nechu toliko chekati! I da sjednem da che me zvati jer neznaju gdje-li-je moj karton!
Sjedim iduchih 1:49 minuta u miru (to je sada vech 1:49 h + 0:53 h = 2:32 h), zalechi shto nema one zakon chistachice da zapalimo jednu u wcu (otkrile smo wc koji apsolutno netko ne provjerava)... Kada dolazi novo prozivanje i a prvo shto se sestra zaderala bjashe:
ZHIRAAAAAAA!
Sva ushichena trazhim put do sobe 2 (sve po sestrinim uputama, da ne dodje do zabune) - a tamo li iznenadjenja... Svi oni ljudi iz proshlog prozvanja josh ni do pola nisu ushli...
Sljedechih 29 minuta sjedim u miru, jer se bar neshto izdeshavalo... Kada sam napokon ushla kod doktora M. (simpatichan doktorich koji je vishe prichao na mobitel nego sa mnom) unutra sam bila nepune 3 minute dok je on odragio ultrazvuk na moje bubrege... (skicnula sam i ja malo na ekran - ljepi li su)
Onda me poslao kod sestre i rekao da dodjem sljedecheg ponedjeljka u 12:30 ... (oh da, josh jedan dan tamo) ... i da odnesem sestri papire!
Sestra sa prijema se polomila objashnjavajuchi kako sam toliko chekala chisto iz razloga shto imam karton HITNOCHA!!! a oni nisu bas na pochetku!
to li znachi josh jedan dan ovoga... 
Eto da! Ponovo sam tu!
Danas sam tako ja zagasila Facebook u trenutku slabosti! Svijesna da je to samo trenutna slabost koja ce me drzati dan - dva maksimalno, stavila sam ono - aj vil bi bek! Kada sam primila ljepo onu obavijest da je moj akaunt deaktiviran sjedim pred kompom i neznam sta cu kamo cu!
Prosurfam malo forumichem koji posjechujem, prochitam Blogove kojima sam vijerna josh od onog mojeg prvog bloga... To su davna vremena...
... Kad se samo sijetim ...
I malo se njechkam i odluchim da nisam dugo pisala Blog i da bi se mogla vratiti... Neznam shto me tochno natjeralno ne ovaj potez al sada znam! Idem totalno announ kao da me nikad prije nije bilo na Blogu! Kao da nikada nisam postajala on lajn!
Osjecham se izgubljeno!
Krenula sam u prvi post bez nekakve prave ideje za post pa mi je malchice chudno! Ne planiram se osobno predstavljati, jer ono zapravo bitno che se pokupiti kroz postove.... A niti se ne smatram osobom o kojoj se neshto posebno ima za pisati!
Neka, ovo mi je za sada i previshe...
Moram se naviknuti da sam ponovo na Blogu! Nije me bilo skoro 10 mjeseci... 
Da i ja sam sada shvatila da me zapravo predugo nije bilo!