malo drugačiji sportovi

za pregled rezutata

Kiki je rasturio! One price da je bio loš su macku pod rep, serucka bezveze.
Ici ovu strašno tešku stazu ispod 30 sati je vrhunsko vrijeme. Tako da samo dopodni nakloni najboljem našem ultrašu prolaze. Klanjam se vaše velicanstvo, prvo Velebit pa sad ovo, još vrednije brdo, stvarno budeš imao price za unuke.
Moja izvedba nije za neku posebnu analizu, krenuo sam prema planu ali su me moje slabe-na-nizbrdicama noge kostale neizbjeznog odustajanja na 111.km. Proci jos 47km u onakvom stanju nisam vise mogao. Mnogi su i takvi razvaljeni išli dalje. Neki od njih i stigli do kraja, neki se i spuštali natraške sa zadnjeg brda, sve samo da dodju do cilja. Ja sam mazohisticke porive ostavio doma i odlucio doci ponovno slijedece godine zavrsiti to na nacin na koji zelim.


Ostatak nase ekspedicije se proveo ovako : Šimun je odustao u Courmayeru, više zbog psihe nego fizickih problema, rastrgan stalnim poslovnim pozivima (nasred trke on mora rjesavati poslovne probleme, tu se onda nema cistu glavu za povuci do kraja). Alen je zavrsio u vrlo kontroliranom tempu za 41 sat i vrlo sretan i u dobrom stanju, a Saša je napravio pravi osobni podvig. Sreo sam ga dok sam cekao bus da me odveze nazad u bazu, u švicarskom mjestu gdje sam odustao. Izgledao je dosta loše, noga povezana, gležanj oštecen. Ali još u pokretnom stanju. Uz silni napor volje produžio je i stigao carski do kraja, tik pred kraj limita. Najslade. Takoder dopodni nakloni, ocito je imao strašan motiv završiti dir.



Ja sam si na trci neprestano ponavljao da moram nekako doci do kraja jer cu inace morati ponovno doci na ovu prokletu stazu, iako prelijepa meni se u trenucima gadne krize stvarno više gadila. Povukao sam koliko sam mogao sa takvim nogama, nažalost do kraja nije išlo. I tako sad i opet moram nagodinu nazad. Naravno da cu i opet ici na Die Hard varijantu, neko svoje nabrijano ciljano vrijeme a ne laganini, ali drugi put ipak sa pametnijim pripremama. Šimun je isto ostao dužan i jako je voljan ici opet, a kad cujete price Alena i Saše sigurno cete i mnogi drugi htjeti pridružiti nam se u novom pokušaju. Uskoro slijede i neke izabrane fotke da vam probam docarati doživljaj, radi se o pravom velikom festivalu brdskog trcanja, hodanja, trekinga, traila, kako god to nazvali. Nešto što bi svaki zaljubljenik u trekinge trebao probati once in a lifetime.
Tour du Mont Blanc je nešto predivno. Vidite da se stalno vracam iako me rastrgao vec dvaput. Svake godine je sve vise natjecatelja pa kad krenu prijave za 2007 javim da stignete na vrijeme uplatiti. Nadam se da se vidimo na Samoborskom. Noge ce prestati boljeti do onda, vracamo se na rasplet nase lige

ima jos nesto fotki na ovom webu

Šimun na startu obavještava da je izbačena KT 5, na krajnjem južnom dijelu južne skupine, ona koja je prisiljavala na obilazak cijelog prstena. Razne teorije oko uzroka tog poteza su smjesta proklijale - službena, nedostajala je jedna cvikalica, dva češća tumačenja trekera - a)"Ma nije mu se dalo ići do tam", b) "To je napravio da navuće hrabre na kraćenje i unese živost u trku". Dok mi razum koji pozna Šimu vrišti a), srce mi govori b). Odmah odlučujem da kratim pa kud puklo. Pakleni plan je bio pratiti geMparda i Perkovića pa kad oni produže ja hop preko. No idemo redom.

Stotinjak nas na startu smo jurnuli za Ladom Nivom prema žičari, a vodeci Brajkovic odmah prestiže i auto i sve ostale i juri na strmu stazu. Odmah za njim su Rajkovic i Lino, pa Slovenci Bojan i Silvo i još jedan njihov koji je kasnije nestao. Slijedi poveca grupa - Perkovic, Šivak, ja, Vedran Moho, Mauricio... Drzimo se zajedno na grebenu sve dok ja ne pocnem zaostajati zbog nekoliko kvalitetnih low kickova od strane gustih, mačetom rezanih borovih grana koje su me fino izubijale. Gubim vlakic i na spustu sa KT2 (kuca pod Kulom) mi nestaju iz vida. Srecem Elvira i nekog njegovog frenda pa vise manje skupa idemo do vrha Samarskih, a brzo nakon toga stizemo Šivaka, Perkovica i jos jednog. Koji obilaze sve vidikovce i skretanja redom?!

Malo nakon ulaza u južnu skupinu nailazimo i na ostavljene stvari na podu, a uskoro i na vlasnike - dva Slovenca su vec vodeci zbog odlicnog kracenja staze. Poptuno podrzavam taj nacin trekanja - kratice po opasnom terenu i snalazenje po karti, ali bas ne i stavljanje ruksaka. Slično kao i kod uspona na Risnjka, to malo ide na živce ostalima koji vuku sve sa sobom. Onaj plan s početka se ispunjava djelomično - namjerno zaostajem za glavnim konkurentima nadajuci se da ce produziti, ali računicu mi poremetio Elvir koji ce sigurno kratiti. Tako i bi, samo što je sa sobom dovukao i Perkovica. Gempard je tjeran nekim musicama odlucio ici okolo. I tu ispao iz borbe za slavno 9. mjesto. Malo prije tog smo bas komentirali nas tri koji je losiji u tom trenutku. Skoro smo se posvadjali oko titule najlosijeg i toga koji ce najgore proci na trci. Ne znam šta je njih mučilo, ali ja sam imao mjesec dana sa samo jednim vikendom treninga. Bilo me strah ove trke jer sam osjecao pad forme, imam 6 dana do mamutskog mtBlanca (kojeg moram zavrsiti), kontao sam da bi me mogli svi stici u ukupnom poretku. Zato mi je ova precica dosla ko narucena.
U troje (Elvir vodio Perkovica, ja iza pratio sa svojim azimutom, ista ideja ocito) smo je prosli za manje od 5 minuta. Ko nije isao tuda - magarac. Obilazak je trajao bar 45 minuta duze.

Na Vihoraskom su me prosli jos Marucio (koji se cudom cudio otkud ja ispred njega i odleprsao jako brzo), a ubrzo i Florijan. S njima se nisam ni namjeravao naganjati, nadao sam se da ce biti maksimalno mjesto dva tri ispred mene, a jos imam dobru zalihu prednosti. Trenutno me vise strah Šivka i Perka, jednom bjezim jer kruži prstenom, a drugog drzim na maloj udaljenosti ispred. Na Ratkovom sam tocio vodu koja mi je imala los okus, ali me spasilo malo izotonika u mjehu. Perkovicu nije bilo spasa, nasao sam ga kako zelen lezi ispod Bijelih stijena. Zrigao se od te vode i skroz pao u tempu. Nije ni cudo, danas sam oprao mjeh za vodu i u njemu nasao blato!
voda na Ratkovom je losa. Do kraja se raspored zadrzao bez promjena, osim sto je Mauricio pred samim ciljem prestigao Elvira. Tak da je ciljna lista: 1. Bojan i Silvo, 3. Brajkovic, 4. Rajkovic, 5. Lino, 6. Mauricio, 7. Elvir, 8. Florijan, 9. Ja, 10. Perkovic, 11. Šivak, 12. Grampini (Markovic i Nežmah)...
Ostale "bakanalije": nikad više fotografa po šumi /trebalo bi biti napokon dobrih slika), tesko me razoracao precednik Trickera otisavsi u planinare (buuuu), dosta planinara usput (vise nego na drugim trkama - zabavno), jos jedno ludo hrabro kracenje pobjednickog dvojca od Ratkovog na Vihoraski, dobro mjesto za druzenje na kraju (uzasno losa muzika ali dobar grah za trkace), foto finiši: Sablja maznuo Pećinu, Crnogorac Šuicu.

Sve skupa kad pogledam realno mogu biti zadovoljan. Ukupni poredak ostaje relativno nepromijenjen. Ova igra 50% nudi sve manje sanse za znatnije pomake pa je stanje za mene OK. Treba naravno prezivjeti MtB i kvalitetno odraditi Samoborsko i onda sa sto boljom pozicijom i kondom cekati veliki rasplet lige2006 na Učkoj. Taman kad sam htio rec da mi je dosta trekinga i da jedva cekam da prestane sezona uletio je jos jedan - Vranski treking ekipe sa Pašmana. Zvuci mi zgodno, idem na to. A onda je tu jos i onaj Rab, koji ce mozda Šime organizirati. Dajte ljudi dosta više sa tim trekinzima! Pa vise se s nicim drugim ne stignem baviti. Zato nagodinu moram jako dobro razmisliti mogu li jos jednu sezonu odvaliti. Mozda bi bilo vrijeme da se promjeni bodovanje u smislu samo 5/7 najboljih (sa dva dovoljena izostanka)? To bi dalo sansu organizatorima da se natjecu (Perko veli da ce mozda morati propustiti fajt na Samoborskom zbog zahtjevne organizacije, a u krugu je kandidata za prva tri, tj 2. i 3.mjesto). Takodjer
ostavlja mjesta za druge aktivnosti, a ne da uporni i redovni, a losiji, budu bolji od
nekih stvarno dobrih trekera. Al biti cemo pametniji na kraju sezone, kad ce se sve pozbrajati i mozda nesto mijenjati. U petak navecer startamo Šimun, Šivak, Šuica, Alen Štefanec i ja na MtBlancu. Drzte nam palceve da zavrsimo mrcinu od trke, jer nije baš da smo u naj kondi, nijedan od nas

"KT 4,5 i 6: Na stazi #29 perforatori su postavljeni na 3 lokacije - na zapadnoj (1298 na karti), južnoj (1283 m na karti) i istočnoj (br. 29 na karti, između slova "n" i "e") strani "prstena". Perforatori se nalaze na samim vrhovima koji su označeni kao kontrolne točke te ih je nemoguće promašiti - ukoliko pratite markacije"

ok, di je ta istočna KT, koja "slova n i e"? jel zna netko? sve u svemu moglo bi bit penjuckanja po stjenama, zabava garantirana. teren je ko stvoren za iskrenut glezanj ili se nabit u neku kamencinu. nespretni trekeri ce stradati, poneki spretni planinar bi mogao uletit u vrh poretka kao iznenadjenje. ja idem na svjezinu, bez treninga, bas me zanima kak ce to proc. sva sreca pa je kratka trka. odmah nakon trke pocinjem sluzbeno kukat u vezi nastupajuceg MtBlanca kojeg me strah jer nemam kilometara, odnosno imam predugacku pauzu u treninzima. hedonizam me obuzeo u potpunosti