nedjelja, 20.08.2006.
Bjelolasica trek 2006
   Šimun na startu obavještava da je izbačena KT 5, na krajnjem južnom dijelu južne skupine, ona koja je prisiljavala na obilazak cijelog prstena. Razne teorije oko uzroka tog poteza su smjesta proklijale - službena, nedostajala je jedna cvikalica, dva češća tumačenja trekera - a)"Ma nije mu se dalo ići do tam", b) "To je napravio da navuće hrabre na kraćenje i unese živost u trku". Dok mi razum koji pozna Šimu vrišti a), srce mi govori b). Odmah odlučujem da kratim pa kud puklo. Pakleni plan je bio pratiti geMparda i Perkovića pa kad oni produže ja hop preko. No idemo redom. Stotinjak nas na startu smo jurnuli za Ladom Nivom prema žičari, a vodeci Brajkovic odmah prestiže i auto i sve ostale i juri na strmu stazu. Odmah za njim su Rajkovic i Lino, pa Slovenci Bojan i Silvo i još jedan njihov koji je kasnije nestao. Slijedi poveca grupa - Perkovic, Šivak, ja, Vedran Moho, Mauricio... Drzimo se zajedno na grebenu sve dok ja ne pocnem zaostajati zbog nekoliko kvalitetnih low kickova od strane gustih, mačetom rezanih borovih grana koje su me fino izubijale. Gubim vlakic i na spustu sa KT2 (kuca pod Kulom) mi nestaju iz vida. Srecem Elvira i nekog njegovog frenda pa vise manje skupa idemo do vrha Samarskih, a brzo nakon toga stizemo Šivaka, Perkovica i jos jednog. Koji obilaze sve vidikovce i skretanja redom?! Malo nakon ulaza u južnu skupinu nailazimo i na ostavljene stvari na podu, a uskoro i na vlasnike - dva Slovenca su vec vodeci zbog odlicnog kracenja staze. Poptuno podrzavam taj nacin trekanja - kratice po opasnom terenu i snalazenje po karti, ali bas ne i stavljanje ruksaka. Slično kao i kod uspona na Risnjka, to malo ide na živce ostalima koji vuku sve sa sobom. Onaj plan s početka se ispunjava djelomično - namjerno zaostajem za glavnim konkurentima nadajuci se da ce produziti, ali računicu mi poremetio Elvir koji ce sigurno kratiti. Tako i bi, samo što je sa sobom dovukao i Perkovica. Gempard je tjeran nekim musicama odlucio ici okolo. I tu ispao iz borbe za slavno 9. mjesto. Malo prije tog smo bas komentirali nas tri koji je losiji u tom trenutku. Skoro smo se posvadjali oko titule najlosijeg i toga koji ce najgore proci na trci. Ne znam šta je njih mučilo, ali ja sam imao mjesec dana sa samo jednim vikendom treninga. Bilo me strah ove trke jer sam osjecao pad forme, imam 6 dana do mamutskog mtBlanca (kojeg moram zavrsiti), kontao sam da bi me mogli svi stici u ukupnom poretku. Zato mi je ova precica dosla ko narucena. U troje (Elvir vodio Perkovica, ja iza pratio sa svojim azimutom, ista ideja ocito) smo je prosli za manje od 5 minuta. Ko nije isao tuda - magarac. Obilazak je trajao bar 45 minuta duze. Na Vihoraskom su me prosli jos Marucio (koji se cudom cudio otkud ja ispred njega i odleprsao jako brzo), a ubrzo i Florijan. S njima se nisam ni namjeravao naganjati, nadao sam se da ce biti maksimalno mjesto dva tri ispred mene, a jos imam dobru zalihu prednosti. Trenutno me vise strah Šivka i Perka, jednom bjezim jer kruži prstenom, a drugog drzim na maloj udaljenosti ispred. Na Ratkovom sam tocio vodu koja mi je imala los okus, ali me spasilo malo izotonika u mjehu. Perkovicu nije bilo spasa, nasao sam ga kako zelen lezi ispod Bijelih stijena. Zrigao se od te vode i skroz pao u tempu. Nije ni cudo, danas sam oprao mjeh za vodu i u njemu nasao blato! voda na Ratkovom je losa. Do kraja se raspored zadrzao bez promjena, osim sto je Mauricio pred samim ciljem prestigao Elvira. Tak da je ciljna lista: 1. Bojan i Silvo, 3. Brajkovic, 4. Rajkovic, 5. Lino, 6. Mauricio, 7. Elvir, 8. Florijan, 9. Ja, 10. Perkovic, 11. Šivak, 12. Grampini (Markovic i Nežmah)... Ostale "bakanalije": nikad više fotografa po šumi /trebalo bi biti napokon dobrih slika), tesko me razoracao precednik Trickera otisavsi u planinare (buuuu), dosta planinara usput (vise nego na drugim trkama - zabavno), jos jedno ludo hrabro kracenje pobjednickog dvojca od Ratkovog na Vihoraski, dobro mjesto za druzenje na kraju (uzasno losa muzika ali dobar grah za trkace), foto finiši: Sablja maznuo Pećinu, Crnogorac Šuicu. Sve skupa kad pogledam realno mogu biti zadovoljan. Ukupni poredak ostaje relativno nepromijenjen. Ova igra 50% nudi sve manje sanse za znatnije pomake pa je stanje za mene OK. Treba naravno prezivjeti MtB i kvalitetno odraditi Samoborsko i onda sa sto boljom pozicijom i kondom cekati veliki rasplet lige2006 na Učkoj. Taman kad sam htio rec da mi je dosta trekinga i da jedva cekam da prestane sezona uletio je jos jedan - Vranski treking ekipe sa Pašmana. Zvuci mi zgodno, idem na to. A onda je tu jos i onaj Rab, koji ce mozda Šime organizirati. Dajte ljudi dosta više sa tim trekinzima! Pa vise se s nicim drugim ne stignem baviti. Zato nagodinu moram jako dobro razmisliti mogu li jos jednu sezonu odvaliti. Mozda bi bilo vrijeme da se promjeni bodovanje u smislu samo 5/7 najboljih (sa dva dovoljena izostanka)? To bi dalo sansu organizatorima da se natjecu (Perko veli da ce mozda morati propustiti fajt na Samoborskom zbog zahtjevne organizacije, a u krugu je kandidata za prva tri, tj 2. i 3.mjesto). Takodjer ostavlja mjesta za druge aktivnosti, a ne da uporni i redovni, a losiji, budu bolji od nekih stvarno dobrih trekera. Al biti cemo pametniji na kraju sezone, kad ce se sve pozbrajati i mozda nesto mijenjati. U petak navecer startamo Šimun, Šivak, Šuica, Alen Štefanec i ja na MtBlancu. Drzte nam palceve da zavrsimo mrcinu od trke, jer nije baš da smo u naj kondi, nijedan od nas    |
