sada mogu jedva prozboriti
a mislila sam drugačije
...
vidjet ćemo se prije no što misliš
sve će bit' uredu
...
ne mogu ne želim neću izroniti pustit ću sve sebe bosa sam toplo mi je grči mi se želudac u čvor čekam udišem znam da voziš sad baš sad i slušaš i znaš mene i misliš o mojoj modrini na 316 m plutaš tražiš negiraš spavaš umoran sjediš smiješ se čekaš dulje no što treba nije te briga uopće brineš za mene malen si dječak si sa šumskim voćem i mojim trzajima promjenom mirisa od zagreba do splita visa mljeta promjenom očiju i zakrivljenosti avion autobus knjiga matematika ljudi ludi ljudi slučajevi ti ja nenormalna i ruka tvoja moja ukočene zajedno buljimo pred sebe i onda jedemo jedno drugo prejedamo se jutrom čarolijom jutra na porporeli

volim
ponovno

a ti
tvoje su ruke drhtave
i usne skrivene
a nemaš stalnu adresu

Ovdje su noći gdjekad drugačije i sve miriše na jesen iako ne bi trebalo. Konobari nose tisuće boca na srebrnim vrtećim tacnama. Lađaci u prugastim košuljama mahnito lupaju ključevima stanova, auta, bajkova neumorno nervozno, plaćaju zelene boce, traže suosjećanje, seks, možda samo cigaretu?
Čula sam danas kako automobil voziš bos i ne mariš za ljude, znam koliko zuriš u maleni ekran i gutaš sve ono što postaješ.
Ovdje su noći zrele i hladne i tražim najveće puzzle kako bih napravila sliku neba, noći su novije no ikad. Ne bih voljela otići. Ovdje su noći ukiseljeni mošt iz kvartovske vinarije, limun i lavanda u plućima, bosa stopala, kesice kave, svako slovo na tipkovnici.
Noći su pretvorene u živote kojima pričamo sebe i otkrivamo svaki dio, ostajemo ogoljeni potpuno kao prokleta stabla na vjetru. I drhtimo pomalo, primjereno drhtimo, kako bi to primjetili samo oni koji mogu. Modre su nam usne ponekad i gorke, blato je do koljena i anđeli lete na televizoru. Diktat svijesti jel?
Noći su prepune poskoka preko pragova nogostupa, zobilaženja znakova, sreće u ključanicama, prastarih liftova, kavasakitripa, tripa. Otisaka gume na stopalima. Trzaja?
Zgužvani smo u prostorima oslikanih zidova s vodom pred ulaznim vratima, vodom koja bi trebala napojiti svakog tko nam priđe. Doziramo tišinu i buku u najboljim omjerima, puštamo da nas vode.
Lijepo je. Lijepe su noći u ovom napuštenom gradu, kada se svi tope u modrinama. Osamljene su i skliske.
A mi novi maleni skupljamo otiske. fak.

oprostila sam si svako slovo i uvijek ću iznova moći smiriti kožu samo na ovaj način


edit¤
(into the wild)

Gonna rise up
Burning back holes in dark memories
Gonna rise up
Turning mistakes into gold

mučiš me stalno
i dobro je rekla neki dan
tražim opravdanje za svaku tvoju misao
već te poznajem toliko dobro
a trzaji?

znaš da sam sposobna cjelo ljeto plutati na leđima
sve dok me ne pozoveš
pravovremeno
da podignem glavu
more u ušima?

bit ću najmorskija na svijetu
i nema veze što oni kažu lijepo je kada naučiš ne slušati pizdarije
trgati papire zatvorena u jednu vrelu prostoriju
buljiti u svoju nevolju ušećereni badem zagoreno mlijeko na ploči dim
dim u svakom smislu
zabranjeni otok osame crni matisse trajekt lubenicu na prsima gradele
i ruke
nove slane ruke napravljene samo za mene
ubrzo?