ugasi svjetlo i pogledaj ulice kako sjaje

tvoj otok najbliži mi je na svijetu i
znam da sada promatraš sebe
napokon

jer prije 10 dana;
svako jutro sam se budila sama od sebe i vodila psa u šetnju, u obližnju šumu koja je završavala nizbrdo u dubinama, svako jutro me dočekivala hladnoća preostala od noći, gazila sam po njoj i utapala koljena u mekoći vodenastih trava. samo tada želudac nije bio u čvoru i mogla sam udahnuti.
pišalinu i jutro.
budila sam se trzajem iz praznih snova, nikad se ne bih sjećala što se dogodila.
suhih stopala i otečenih prstiju. htjela sam reći koliko sam lagala i presjeći jezik na dva dijela. ali opravdavala sam se ljubavlju i tugom. kod mene je sve išlo sporo. nisam radila ništa. čekala sam prašnjave zvijezde da mi zaklone vid i ubodu ga pod rebra.
mislila sam možda se onda ubrzaju stvari. htjela sam da se svijet zavrti preda mnom.
htjela sam brzinu bar na par sati.

to ljeto obilježile su mrtve ribe na mojim bedrama, ljuske pod noktima. bila sam čitačica pjesama.
ono što sam davno zamislila sada se ostavrivalo. rečenicu po rečenicu.

čvrčci su bili prekrasno glasni. nadjačavali su i pljuskanje nogama i lupanje srca.
borove iglice i crvene zvijezde u mojoj kosi - na tome je živio ovo ljeto.

do you feel when i google you

pitao je jel kad umremo idemo dolje, pod more.htjela sam se nasmijet.al onda sam zastala.

ronim
plutam
mirišem
sama
s tobom

i

umirem
osamljenost pod površinom
u dvoje
zen na dnu mora

mrtve ribe mi leže na krilu a ti i ja shvaćamo zašto on nije izronio
ja sad
a ti odavno
ljulja mi se cijeli svijet
i tebi
petljaš kosu među prstima
opet podižem glavu polagano
iz glinene posude u kojoj mi svaki mjesec pokloniš sve ljuske i svu pjenu koju si poskidao s najljepših hiridi

ne znaju oni da se ribe na dnu mora hrane zlatom
i kako bog lupa dlanom o površinu, smeta naš povratak u luku, drži nas na otvorenom što dulje
(znam da je to zato da bi ti, čovječe jedan, imao vremena vidjeti svako zrno soli na meni, svarovski jebote, kažeš)

ne znaju što znači kada je netko mozaičan
i da nosimo oblake na ramenima potpuno nesvjesni toga

nema veze
samo ti i ja shvaćamo zašto on nije izronio
i uredu je to (lagano naginješ glavu udesno, prema valovima)


ma mir čovječe za tebe samo za tebe da

ne bih se vratila
(u luku.ma nkad.nek me potope.dolje je zlato.
mir.jebote.mir je dolje)