lounge act- NIRVANA
Truth covered in security
I can't let you smother me
I'd like to but it couldn't work
Trading off and taking turns
I don't regret a thing
And I've got this friend, you see
Who makes me feel and I
Wanted more than I could steal
I'll arrest myself, I'll wear a shield
I'll go out of my way to prove I still
Smell her on you

Don't tell me what I wanna hear
Afraid of never knowing fear
Experience anything you need
I'll keep fighting jealousy
Until it's fucking gone

I'll go out of my way to make you a deal
We've make a pact to learn from who
Ever we want without new rules
We'll share what's lost and what we grew
They'll go out of their way
To prove they still
Smell her on you






COME AWAY WITH ME- Norah Jones

Come away with me in the night
Come away with me
And I will write you a song

Come away with me on a bus
Come away where they can't tempt us
With their lies

And I want to walk with you
On a cloudy day
In fields where the yellow grass grows knee-high
So won't you try to come

Come away with me and we'll kiss
On a mountaintop
Come away with me
And I'll never stop lovin' you

I want to wake up with the rain
Falling on a tin roof
While I'm safe there in your arms
So all I ask is for you
To come away with me in the night
Come away with me







Stumbling Through The Dark (Gary Louris/Matthew Sweet)- jayhawks

You're so in love little girl
So much in love little girl
Running around in circles, why?
You know it's a crime

No less no more than a rose
No less no more than a rose
Try to attach a meaning
To words that you've heard

Stumbling through the dark
Seems I'm stumbling through the dark
Eveybody's stumbling through the dark

The men who proceeded us here
Left only questions and fears
The vanity formed by beauty lies
You know it's a crime

Stumbling through the dark
Seems I'm stumbling through the dark
Everybody's stumbling through the dark





budizam


Učenje budizma se nalazi u zbiru svetih pisma nazvanih ' tri košare' ili Tripitaka, a također i u knjigama različitih škola budizma.
Tripitaka Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini. Sutra (ili Dharma) Pitaka govori o doktrini, npr. povijesti Budhe, teoriji osobnosti i ponovnom rađanju, o Tri dragulja i Pravilima.
Abhidharma Pitaka govori o naprednoj doktrini i filozofiji.
Dhammapada ili 'Staza prirode'. To je najstariji budistički tekst. Dosta je kratak, ali od velike važnosti i sadrži Četiri plemenite istine. Plemenitu osmerodijelnu stazu i mnoge poduke o praktičnoj moralnosti i samodisciplini.

Plemenita osmerodijelna staza

Najstariji i najtemeljitiji opis Staze ističe njezinu trodijelnost. Tri dijela, moralnost, meditacija i mudrost, treba tražiti istovremeno.

1 ispravan pogled
2 ispravna odluka

3 ispravan govor
4 ispravan čin
5 ispravan život

6 ispravna težnja
7 ispravna sabranost
8 ispravno razmišljanje ili ekstaza

Mudrost Prihvaćanje četiriju plemenitih istina i odluka da ih se obdržava.
Moralnost Izražena u pet pravila.
Meditacija Oslobođenje, kontrola uma i prestanak osjetilnih iskustava.

OSLOBODITI TIJELO SVAKE NAPETOSTI...
GLEDAM SJAJUCKANJE NJEGOVE GITARE,
TRZAJ ŽICE.
HARMONIJA OSJEĆAJA.

PRELAZIM PRSTIMA PO ČELIČNOM KAVEZU,
IZVANKA GLEDAM ČITAV,TAJ
CRNI SVIJET,
VRATA NE POSTOJE...JA IH NE VIDIM...

MOŽDA SAM JA UNUTRA...[I][/I]

želim ukrasti ceste kojima si hodao.
želim prevariti ljubav
i zatvoriti oči pred nadolazećom patnjom.
želim preskočiti život,
početi živjeti smrt...

utopiti se u tvojoj sjeni.
tihi pogledi...

...neprimjećeni...
















pokušala sam ih sinoć uvjeriti da je pala zvijezda...nisu mi vjerovali, mislili su da zvijezda ne može pasti...plakala sam.
vino je bilo loše,prebrzo me opilo.
zaboravila sam na vrijeme,i gledala zvijezde...
činile su se tako mirne i čiste.tako nevine i oštre. bilo je tako tamno. nisam se imala kamo vratiti...
jutros sam se probudila sama, s bocom...
malo dalje spavao je moj najbolji prijatelj.nekako previše spokojan. kosa mu je bila mokra od znoja. bakice su počele dolaziti na jutarnje kupanje.probudila sam ga...hvala bogu... gledale su nas s gađenjem.
došla sam doma oko 9. kuća je bila prazna.nisam znala koji je dan,datum... sjetila sam se da sam propustila posao...

vrele suze su počele klizit niz lice...
mama je bila jako tužna kada se vratila kući... obećala sam da ću sutra raditi duže...

The Darker Days of Me & Him Lyrics


Promises, promises
I'm feeling burned
You taught me a lesson
I didn't want to learn

Why did I come here?
Please tell me again
Why did you ask me?
Don't say you forget

I long for, I long for
I long for my home
I long for a land where
No man was ever known

With no neurosis
No psychosis
No psychoanalysis
And no sadness

I'll pick up the pieces
I'll carry on somehow
Tape the broken parts together
And limp this love around

Limp this love around



full volim ovu pjesmicu...šmrc... :(

ulica izmiješanih mirisa,
puna sjete prošlog ljeta.
puna zaborava i novih spoznaja,nova...
ispod sebe čuva naše korake,zveckanje boca,opuške.

upija naše pljuvačke suze.
rađa naše misli,osmijehe.
traži novi život,
nove generacije...
bolje,konstruktivnije...

a nas- autodestruktivce
čuva duboko u svojoj srži.

zarobljeni očaj pod tek postavljenim pločama
jeca iz dubine,
želeći pobjeći s lanaca slobode...

promijenilo se sve.
cesta...
nove generacije,
nasmijanije,vedrije,
praznije...

bili smo samo mi,
a sada smo sačuvani pod debelim slojevima vrućeg asfalta
i naši pogledi se guše...
ljubav nestaje...




dirajući nju,ubio je mene...


sve je jedna velika zabluda,
živ ili mrtav.
oduzimajući mi cipele i
prosipajući po mojoj cesti razlomljeno staklo izvlačite ono najbolje iz mene.
nanoseći mi bol
rađate ljubomorno čudovište koje visi iz vaše utrobe
i ždere sve ono što ste odglumili da ste.
lomi vam kosti.
ostavlja u vašim očima crvene tragove
gorućeg ognja.
uništava iskrenost...

otrovna crvena ruža poklonjena leptiru.
krhkost me čini jačom.
oduzeli su mi platno kojim sam bila zamotana...
poklonili ga sebi.
sada živim u vrtu vječnoga života...


BEZ KIŠE NA OBRAZIMA,
BEZ SJETE U OČIMA...
ODLAZI,
ZAJEDNO S VJETROM.

POĐI S NJOM...
POŽURI...
JER ODLAZI ODMAH,
NESTAJE.

BEZ UMORA NA USNAMA,
VOLI...



P.S.
evo malo sam svratila...
danas sam saznala ono u što sam sumnjala...
dirajući nju,ubio je mene...

kako sam tužna i razočarana...
volim ga...ali ubio me, ionako mrtvu...

pusa svima!

hodajmo beskonacnom,tamnom ulicom
prema mojoj kuci...
mozda dodemo do kraja...
mozda...
ne gledajte te tuzne ljude pokraj ceste,
ne gledajte uvenule ruze,
krvave ptice.
ne gledajte ove zgazene zvijezde...
ne udisite ovak otrov,
ne doticite razbijena tijela,
duse u obliku demona.
ne razgovarajte s opecenim jezicima,
sa srusenim snovima...
ne dajte mojim snovima da vas uguse...
ne gledajte...
jer to je ulica mog zivota, i ja sam za nju odgovorna...


pripita sam od dosade njihovih rijeci...

mala tocka u mom oku
obojana sumnjom
buja,raste...
napaja se na izvorima ogromnih strahova.
plese po rubu zivota i pretjerano glasno se smije mojim rijecima.
pokusavam se izvuci iz rupe,
nestati u bespucima pogleda.
zaplicem se u paucinu tvoje proslosti.
trazim sebe u buducnosti.
tjeram vjetar na drugu stranu.
pogledima oblikujem lazi.
glasnim smijehom prikrivam depresiju.
ukradeni koraci pod mojim bosim stopalima postaju sve glasniji.
prodali su moje rijeci za sitnis...
njihova ambicioznost sada je sita.
nakon svega tisina tesko pada na tlo moje sobe.
neugodom brisete prasinu s mojih crno-bijelih fotografija buducnosti.
pupcana vrpca puca...
zbogom topli svijete,
zbogom lazni ljudi,
zbogom ljubavi...
tako je tiho pod mojim prstima...







hvala na lijepim komentarima...
nisam ocekivala...stvarno sam sretna koliko mogu biti...
bit ce toga jos...nadam se da cu ispunit vasa ocekivanja:) pusa

Vezali su moje nebo
Bakrenom žicom,
Ubili su moje Sunce.
Zatočene crne ptice u ribarskim mrežama.
Gledam okovani svijet.
Moje nebo iscrtali su svastikama,
Pokušavam ih skriti svojom kosom.
Napor mi klizi niz tijelo
Nitko više ne prosipa mjesečinu po mojim stopalima.
Tražim novi beskraj…
Čistiji…
Vezali su moje nebo

Pogledala je u tamu…
Njene oči već odavno izgubile su sjaj, veselje…sad je mogla još samo buljiti u prazno, tiho voljeti, tiho patiti i tiho umirati. Upala je u pakao boli jer :odrastala je…
Taj dan je ponovo bio isti, kao svaki prethodni i kao svaki slijedeći, disala je jer je morala.
Polagano se uspela mnogobrojnim stepenicama, poluzatvorenih očiju mahinalno je pogledala na mjesto na kojem je uvijek stajao, pognut s cigaretom među prstima, s tužnim pogledom izgubljenim u daljinama. Uvijek je glasnim smijehom prikrivao svoju depresiju i pokušavao pronaći nešto što nikad nije uspio. Oči su joj se ispunile suzama dok se prisjećala njihovog upoznavanja, njegove hladne ruke i slatkastog mirisa marihuane, prisjećala se njegovih hladnih, plavih očiju i kose koja je padala preko prozirnog lica… Mozgom su joj proletile sve slike njihovih zajedničkih trenutaka…a zatim njegovih već pomalo hladnih poljubaca koji su odavali nezainteresiranost prouzročenu dosadom života. Tek nakon nekoliko minuta shvatila je da se zaustavila u dvorištu ispred škole i da joj suze teku niz lice. Ispred školskih vrata već su se okupljala obična, sretna djeca, a ona kao duh bijela ,u dugom, crnom kaputu, potrčala je kroz masu i ušla u školu prije zvona. Sjela je u klupu, a suze su i dalje tekle niz bijele obraze. Nije mogla podnijet više ni jedan dan na ovom planetu, nije mogla podnijeti ni jedan osmijeh, ni jedan udah, nije mogla podnijeti još boli. Svaki dan se sve više gušila u predrasudama, u banalnim stavovima, u praznim pričama…a najviše od svega nedostajao joj on… njegove tihe riječi utjehe da će jednom sve biti dobro, njegove fore, njegove suze, njegove ideje… nešto je tiho oduzimalo dio po dio nje, nešto je proždiralo. To je bila ta sva monotonija oko nje, to je bila ta sva krivnja na njenim leđima, tolika bol na premladoj duši. Gubila je život, gubila je sebe. Znala je da je opet navečer čeka njeno društvo, da je opet čeka na livadi ispod borova gdje je provela toliko večeri u nadi da će pronaći pravi put, u nadi da će sutra zaista biti bolje. Ali za nju to sutra nikada nije došlo, ona nikad nije osjetila promjenu. Znala je da će večeras opet držati u ruci prozirnu tekućinu, odvratnog mirisa, koja će je totalno otupiti, koju će ispijati sve do onda, do kada ne bude više ništa osjećala. Sve će se vrtjeti ,a ona će blebetati gluposti o tome kako voli cijeli svijet, iako će joj baš tada vrele suze padati niz lice, a onda će opet shrvana, polumrtva pasti na tlo s ostatcima bijelog praha na nosnicama.
Shvatila je da ne može više tako, shvatila je da jedino što sada može učiniti jest-umrijeti…
Tiho je otvorila ulazna vrata i zakoračila u malu, tjeskobnu sobu, ispunjenu mirisom tamjana. Na stolu je i dalje stajala puna bočica tableta za smirenje. U ruku je uzela žilet kojim se je i ranije samozljeđivala. Svukla je kaput , zavrnuvši rukav, otkrila je tišini ,koja se taložila oko nje, tragove već ranijeg povlačenja žileta po tankim zaprešćima. Ovaj put je imala snage da ga do kraja povuče i okonča ovu bol. Krv je počela kapati po bijelim plahtama, a ona u bunilu zadnji put je izgovorila njegovo ime, sasvim tiho. Ime se izgubilo u glasnoj glazbi koja je treštala iz njenih zvučnika baš kao što se i on izgubio kao sjena iz njenog života i ostavio golemu prazninu koju nije mogla podnijeti.
U zadnjem trenutku njena života, dok se krv već korila po rukama, a suze sušile na obrazima vidjela je njegovu sliku koja se zauvijek urezala u njenu svijest i izbrisala svu onu ljepotu koja je dotada postojala u njenim snovima, sliku njega kako obješen visi u svojoj sobi, njegove oči kako gledaju u prazno dok se joint još zapaljen dimio iz njegove pepeljare. Osjetila je ogromnu masu boli kako prožima cijelo njeno jadno tijelo, osjetila je onu prodornu bol duboko u sebi…
Nestala je, sasvim tiho, kao što je i živjela… Sada negdje na oblaku on i ona tiho šapuću i drže se za ruke, ona i on u crnom zajedno plaču, još uvijek traže odgovore na pitanja koje nisu mogli pronaći u očima ostalih, još uvijek zamagljenih pogleda i sumornih usana vole beskraj…Vole patnju, vole bol… I dalje, on i ona traže savršenstvo u pogledu, u dodiru, u samo jednoj riječi.
Nije bilo puno suza za njima ,puno jecaja ,puno riječi…ostala su tek prazna sjećanja, tek sjeta u očima…nema tuge, samo je bol tu, bol koja proždire sve pozitivne osjećaje i ostavlja ogromnu prazninu u srcu… i dalje se sve odvija bez nje, bez njega, i dalje se zemlja vrti, sunce sja kiša pada ,i dalje ulicama kojima su oni hodali držeći se za ruke, uništeni, sada hodaju ljudi puni gorčine, ali tako i nada za bolje sutra. Za bolje sutra koje nikad neće stići, traže svoj put i mrze sve oko sebe… spremaju se na još jedan napad bez povoda, afektirajući… A ,anđeli u crnom zajedno uranjaju u apatiju nošeni izgubljenim trenutkom, trenutkom njihova života.

hy...
možda uspijem...