hodajmo beskonacnom,tamnom ulicom
prema mojoj kuci...
mozda dodemo do kraja...
mozda...
ne gledajte te tuzne ljude pokraj ceste,
ne gledajte uvenule ruze,
krvave ptice.
ne gledajte ove zgazene zvijezde...
ne udisite ovak otrov,
ne doticite razbijena tijela,
duse u obliku demona.
ne razgovarajte s opecenim jezicima,
sa srusenim snovima...
ne dajte mojim snovima da vas uguse...
ne gledajte...
jer to je ulica mog zivota, i ja sam za nju odgovorna...


pripita sam od dosade njihovih rijeci...