Da je bilo manje stripova, bilo bi više odlikaša...

Rođen sam u Vinkovcima 1976. Svijet će pamtiti tu godinu po prolasku velikog asteroida pored Zemlje i smrti velikog kineskog revolucionara i vođe Mao Zedonga. U vrijeme kada sam bio klinac nije bilo Interneta, a crnobijeli televizor bez daljinskog upravljača, kojem je nakon gašenja ostala bijela točka u sredini ekrana, bio je zadnji krik tehnologije. Nismo imali kompjutere, mobitele, videorekordere, sonyplay station i sve uređaje bez kojih danas mladi čovjek ne može zamisliti svakodnevno funkcioniranje. Većinu slobodnog vremena smo provodili na kvartovskim igralištima. Pored zabave, znalo je tu biti razbijenih glava, slomljenih nogu, iščašenja ekstremiteta, tuče, galame, ukratko svega onoga što vam se ne može dogoditi i što ne možete doživjeti dok sjedite u polumračnoj sobi ispred svog računala i komunicirate s nekim na daljinu. Umjesto društvenih mreža i superzvijezda današnjice, naši istinski idoli su bili junaci stripova Zagor i Čiko, Blek stijena, Kapetan Miki, Smuk i Salaso, Komadant Mark, Modestiblejz, Srebrni Letač, Rip Kirbi, Fantom, Mister No, Marti Misterija, Dilan Dog i meni najomiljeniji Alan Ford. Za nas idoli, a za naše roditelje? Uvijek se s osmjehom sjetim scena kada su mama i tata na prepad znali uhvatiti stariju sestru i mene s stripom u koricama udžbenika kako koncentrirano „savladavamo gradivo“... Potom je slijedila kazna u najgorem mogućem obliku, oduzimanje stripa i stavljanje pod ključ u ormar. Dosadni televizijski program i brdo lektire kojom su nas pretrpavali u osnovnoj školi također su pogodovali hiperinflaciji čitalačke publike stripa.

Međunarodni festival stripa u Zagrebu ( od 4.-6.11. 2011.)

Zagreb je od 4.6. studenog 2011. bio domaćin 14. po redu Međunarodnog festivala stripa. Događaj se održao na više lokacija: kino Europa, Zagrebačko kazalište mladih, Talijanski institut, Biblioteka i galerija svijet stripa i KIC-u, a sastojao od niza izložbi, strip radionica za djecu, crtanja za publiku, razgovora druženja autora s publikom, individualnog pregledavanja strip uradaka, kao i ostalih popratnih manifestacija. Atraktivnosti festivala najviše su doprinijela gostovanja renomiranih svjetskih strip crtača Milo (Maurilio) Manara, Achde (Hervea Darmentona), Philippe Luguy, Leonid Pilipović, Enrique Badia Romero i meni osobno najomiljeniji, Vinkovčanin Dubravko Mataković.

„Domovinski rat u svijetu stripa“

Kraj mjeseca studenog u Hrvatskoj je u znaku prisjećanje na bolnu epizodu iz naše bliske povijesti; stradanje građana i nepokorenog grada heroja Vukovara. I sam svjedok ratne grozote koje nas je pogodila te dane proživljavam s tugom u srcu. Međutim, sva ta događanja imaju i svoju drugu dimenziju, koju nam je svojim opusom podario Dubravko Mataković. Jedan od događaja koji je obilježio ovogodišnji festival stripa je upriličen u Biblioteci i galeriji svijet stripa, Kačićeva 6a, izložba „Domovinski rat u svijetu stripa“.

SVIJET STRIPA_VIDEO

Pored spoznaje da ću se dobro nasmijati čitajući Matakovićeve stripove, zaintrigirala me i sama činjenica da u Zagrebu postoji biblioteka stripa.



Fascinantno, pomislio sam i otišao vidjeti o čemu se radi. Ljudi, nisam mogao da vjerujem vlastitim očima. Na prostoru od oko 140 m2 smještena je biblioteka u kojoj posjetitelji mogu uz tople i osvježavajuće napitke čitati stripove.



Na zidovima prostora je postavljena izložba „Domovinski rat u svijetu stripa“, a poseban ugođaj prostoru doprinosi posebno oslikani stropovi. Ulaskom u prostor doslovno napuštate svakodnevni svijet i postajete dio jednog drugog svijeta, svijeta stripa.



U razgovoru s ljubaznim konobarom saznao sam da je sjedište biblioteke u Ožegovićevoj 5. Sve je počelo entuzijazmom sadašnjih vlasnika i osnivača koji su imali zavidni fond stripova te došli na ideju da se bave u životu onim što istinski vole i što ih ispunjava. Međutim, kao i u svakom poslu i ovdje ima problema. Zbog administrativnih barijera onemogućeno im je registriranje biblioteke, potrebna površina prostora je prema zakonu 150 m2. Ujedno imaju velik problem s nerazumijevanjem akademske zajednice u Hrvatskoj koja odbija proglasiti strip 9. umjetnošću.



Između razgovora s konobarom, iščitavao sam Matakovićeve stripove o Domovinskom ratu i doslovno umirao od smijeha. Možda se nekima od Vas neće svidjeti njegov rad što je razumljivo, s obzirom da je njegov kulturni izričaj povezan sa sustavnom vrijednosti vinkovačkog kraja koji ima neke specifične obrasce humora.

Vrijednost stripa

Strip kao medij popularne kulture postoji još od antičkih vremena, a svoj pravi razvoj doživljava u 19. stoljeću. Specifičan je po tome što na poseban način povezuje tekst i sliku. Važna je kompozicija cijele table, ritam slika, karakteristike likova i ostali elementi koje treba kod kreiranja uzeti u obzir. Strip likovi su se u novije vrijeme okušali i na filmskom platnu (Asterix, Batman, Spiderman) čime su, tvrde upućeni, izgubili na značenju. Istinski ljubitelj stripa se u pravilu postaje od malih nogu, dok kod nekih ta ljubav traje do kraja života. Razlog tome vjerojatno leži u činjenici da strip u današnje „ludo“ vrijeme predstavlja odmak od stvarnosti, imaginarni svijet, hobi koji puni baterije...



Strip junacima se ne može ništa dogoditi, kao ni likovima koje spašavaju u svojim akcijama, dobro uvije pobjeđuje. Strip je djelić djeteta u nama, a život je svakako ljepši kada često tmurnu stvarnost može ostaviti iza sebe i gledati svijet kroz ružičaste naočale.
Nadam se da sam uspio zagolicati vašu maštu. Stoga ako se želite istinski zabaviti i provesti inventuru odrastanja, toplo vam preporučujem da posjetite Biblioteku i galeriju svijet stripa, Kačićeva 6a.