Jednom davno, jedan iznimno pametan čovjek, smislio je rečenicu koja će se, vjerujem, od tada primjenjivati do kraja čovječenstva: Znanje je moć. U doslovno tri riječi objašnjen je cjelokupni ljudski progres, od dana kada je čovjek (prema Darwinu) sišao s drveta, živio u pećini, do današnjih dana kada posjeduje toliko znanja da mu je Zemlja i sve na njoj postalo nezanimljivo, pa istražuje svemirska prostranstva u potrazi za novim izazovima. Znati, znači biti moćan, a je li moć uvijek u rukama onih koji znaju? Naravno da nije i gotovo da je u ljudskoj povijesti jednak omjer količine znanja koja je primjenjena za dobrobit čovječanstva, kao i za njegovo nazadovanje. U kojim slučajevima je dolazilo do zlouporabe moći? Po meni kada je ona došla u ruke krivih ljudi radi čega su trpili mnogi pojedinci, skupine, nacije, pa i čitavo čovječanstvo. A jesu li oni koji su imali moć imali i znanje? Pitate se čemu sve ovo, o čemu trenutno razmišljam? Moram priznati da me odlazak na ovogodišnji Interliber- međunarodni sajam knjiga inspirirao da malo šire razmišljam o događaju koji većina posjetitelja doživljava isključivo kao dobru priliku za povoljnu kupovinu knjiga, no o tome malo kasnije...



Mjesto radnje: Zagrebački velesajam, povodom: Interlibera- međunarodnog sajma knjiga, dan: nedjelja, 13. studenog 2011., vrijeme radnje: od 11-14 sati.
Moj dragi prijatelj Tomislav me nazvao dan prije i predložio da odemo do ovogodišnjeg sajma knjiga. On je bio dan prije, a po boji njegovog glasa sam osjetio dobru vibru kao najavu samog događaja. Dogovor je pao za nedjelju. S obzirom da večer prije nisam rondao po zagrebačkim noćnih klubovima, odmoran, pun energije i elana, bio sam 110% spreman za izazove Interlibera, na koji smo stigli oko 11 sati.

INTERLIBER_VIDEO

Cijeli sajam se protezao na dva paviljona Zagrebačkog velesajma, a nešto štandova je bilo smješteno i vani. Gužve, hvala Bogu nije bilo, tako da se bez guranja moglo prići većini postavljenih štandova, razgledati knjige, prelistati, malo proučiti, a možda i kupiti.



Tomislav se pohvalio da je dan prije kupio knjigu na temu detoksikacije organizma i u šetnji sajmom brzo sam dobio nekoliko dobrih savjeta za suzbijanje mamurluka. Nakon ulaska u jedan od paviljona odmah je dogovorena strategija obilaska tako da se raspoloživo vrijeme što kvalitetnije iskoristi za razgledavanje knjiga. Štandovi su bili lijepo aranžirani i krcati naslovima svih žanrova, od slikovnica, stripova i vjerskih knjiga, do beletristike, publicistike i okultizma, praktički za svakog po nešto.



Atraktivnosti izložbenih punktova pridonosile su lijepe i ljubazne prodavačice na kojima niste mogli primjetiti ni n od nervoze. S ogromnom pažnjom i trudom su bile na usluzi posjetiteljima te vješto pružale informacije o knjigama koje su plijenile interes. Sve je bilo iznimno dobro organizirano, a dobar osjećaj je davala i toplota u paviljonu budući da je dan bio iznimno svjež.



Biti na Interlibru je za svaku izdavačku kuću prestiž i čast, a ujedno i dokaz da je uspkos recesiji još na tržištu. Po veličini i poziciji štanda, odnosno izložbenog prostora, bilo je jasno tko je tko u svijetu hrvastkog izdavaštva. Najveći, najglamurozniji, najorganiziraniji izložbeni prostor imala je tradicionalno Školska knjiga. Naš najveći izdavač je iskoristio i ovu prigodu kako bi zasjenio konkurenciju. Tomislav i ja, inpresionirani viđenim, najviše smo vremena proveli u ovom izložbenom prostoru. Ipak, vrijeme provedeno na sajmu učinilo je svoje.



Nakon 2.5 sata neprekidnog razgledavanja knjiga došlo je do zasićenja. Od brojinih naslova , boja i reflektora igralo mi je pred očima tako da više nisam mogao doživjeti svijet knjige. Vedar pogled s početka obilaska Interlibera je zamijenio tupi (teleći) zbog čega sam si priznao da je dosta i da više nema smisla... Prijatelju sam predložio kavu, koju je objeručke prihvatio, nakon koje smo shvatili da je vrijeme za ručak i popodnevni odmor .
A sada se vratimo na razmišljanja s početka...



Interliber, kojeg možemo promatrati kao međunarodni praznik znanja događa se u zoru parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. U zemlji koju gospodarska, socijalna, kulturna, socijalna, društvena, duhovna i svaka druga kriza razara iz dana u dan poput neizlječivog karcinoma, ovakvi događaji daju tračak nade da nije sve beznadežno. Moram biti iskren i reći ono što svi znaju, znanje do sada u našoj domovini nije još uvijek referenca koja Vam jamči miran, siguran i slobodan život. Moć je svih ovih godina zatočila znanje, stavila ga u mrak i držala tamo da kleči. Uskoro imamo priliku izađi iz mraka, zasvijetlili i pokazati koliko smo moćni, jer je to naša obaveza, prvenstveno prema sebi samima, a onda i prema svima onima koji znaju. Jer jedino moć koja zna cijeniti znanje, koja znanju daje priliku da pokaže što zna i da se razvija, jamči svima bolje sutra...