Fenomalno izdanje hrvatskog nogometnog prvaka Dinama zasjenila su 2 gola nogometnog prvaka Nizozemske Ajaxa. Tako bih s velikom dozom cinizma ukratko mogao opisati „nesretno“ izgubljenju utakmicu plavih zločestih momaka od nizozemskih gostiju u 3. kolu utakmice Lige europskih prvaka u sezoni 2011./2012.
Najjači hrvatski klub, navijači, svekolika nogometna javnost i naravno neizostavni big boss Maminjo očekivali su u ovoj utakmici prve europske bodove za Dinamo. I onako vruću atmosferu pred dolazak Ajaxa, uspješno su doveli do usijanja domaći mediji podsjećanjem na dvije povijesne pobjede Dinama protiv Nizozemaca. Optimizam se širio među ljudima poput epidemije, ali...



Prohladna se jesenja večer provodila ispred obližnjih trgovina i caffe barova koji su se dobro pripremili za nadolazeću navalu gladnih i žednih, uvijek vjernih, zločestih plavih dečkiju! Kokičari, sjemenkaši, pivari i prodavači drangulija zauzeli su top lokacije na putevima do stadiona kojima su se slijevale rijeke zagrijanih i napaljenih navijača. Snage reda i zakona, veoma dobro organizirane nisu ništa prepuštale slučaju, svaki je čovjek pregledan, a sumljive face su zaslužile poseban tretman od strane djelatnika osiguranja.




Sve se ovo događalo pred samu utakmicu u oklici zagrebačkog i hrvatskog nogometnog hrama stadiona Maksmir, smještenog u srcu maksimirske prašume (Židakov izraz za stadion) koji je tu večer privukao velik broj obožavatelja sa svih strana Lijepe naše. O tome su svjedočili brojni transparenti na kojima su posebno istaknuta mjesta iz kojih su navijačke skupine došle.

DINAMO-AJAX_VIDEO

Čitao sam o novinama i portalima o ušminkanom maksimirskom stadionu, a sada sam to, posrećilo mi se, uspio i vidjeti. Kako sam mogao primjenatiti poslije 3 piva, novina se ogleda u tonama potrošene plave boje kojim je obojan prostor uklonjene atletske staze i fiksirane stolice koje ne mogu poslužiti kao municija navijačima u slučajevima nepovoljog rezultata omiljenog kluba.
Imao sam kartu za jug, ispod semafora, a nekih tridesetak metara su se smjetili navijači gostiju. Tribine su se polako punile, a s razglasa su se širile dobro poznate motivacijske pjesme „ Košulja plava“, „Dobra stara vremena“, „Nogomet“....Gricakanjem smjenki i promatrenjem zagrijavanja igrača oba tima kratio sma vrijeme prije tekme. Moram priznati da je bilo malo i cupkanja po tribini zbog vjetrića koji je pirkao iz maksimirske šume.
I konačno, došao je trenutak služebnog početka ceremonije utkamice. Kada je ogromna folija koja simbolizira loptu nošena od djece NK Dinama fiksirana na središtu terena zasvirala je himnna Lige prvaka. Krv mi se počela lediti u žilama, a iz očiju sjevati varnice, jer konačno sam osjetio da je vrhunski europski nogomet tu večer došao u Maksimir.



Nakon izvođenja himne i povlačenja ikonografije s igrališta na travnjak je konačno istrčao Dinamo u svojim tamno plavim dresovima. Navijače je zahvatilo ludilo, iz svih smjerova je počelo glasno navijanje. Bio je to fenomenal osjećaj zbog kojeg se vrijedi malo i smrznuti, gurati, cupkati na tribini i po koji put opsovati neku težu psovku (antistres terapija). Gosti su istrčali u svojim bijelo plavim dresovima. Pjesma gostujućih navijača brzo je ugušena sa sjevera, gdje su najžešći BBB.
Igrači su zauzeli svoje pozicije na terenu, sudac je zviždukom pištaljke označio početak utakmice i lopta je krenula.



Nakon početnog odmjeravanja snaga Nizozemci su uspostavili dominaciju na terenu. Prve akcije Ajaxa su pokazale da Dinamu neće biti lako. Kombinatorika, uigranost, posjed lopte su epiteti koji su krasili igru Ajaxa kojoj Dinamovci s individualnim pristupom igri i nepovezanim redovima nisu mogli konkurirati. Ajaxova su koplja bola svake sukunde što je rezultirao vodstovom gostiju pri kraju prvog poluvremenu.



Početna euforija koja je vladala među domaćim navijačima je splasnula. Stadionom se sve glasnije širila pjesma navijača gostiiju. Ah, kako su imali dosadne pjesme, stvarno su mi digli tlak, stalno jedna te ista melodija...
Loša igra Dinama osjetila se i na tribinama stadiona. Toliko masnih psovki i uvreda nisam čuo godinama, a za neke sam iskreno i zaboravio. Moram priznati da sam bio zatečen kreativnošću izrečenih uvreda jer su za moj ukus bile prebolesne...
Stanka na poluvremenu dala je gledateljima malo vremena da smire živce, popiju koju pivu, uriniraju i dobiju nadu da je moguća drugačija igra domaće momčadi.
Nažalost, drugo poluvrijeme je bilo nalik prvom, Ajax je dominirao a Dinamo nije imao rješenja za iznimno raspoložene Nizozemce.
Prikazano me nije uspjelo zadržati na hladnoj južnoj tribini maksimirskog stadiona. Napustio sam tekmu 10 minuta prije kraja i jedva čekao tuš i krevet.
Tako je završila još jedna Dinamova neuspješna europska priča. No, treba biti realan, gosti su bili bolji, održali su domaćim nogometnim zvjezadama i zvjezdicama nogometnu lekciju i pokazali gdje im je mjesto na europskoj nogometnoj karti. Ali, ako hoćete osjetiti pravi adrenalin, ako volite svašta vidjeti i čuti, ako ste znatiželjni, ovakve tekme su za Vas prava destinacija.
I na kraju treba podsjetit i na onu staru izreku: Nije sramota pasti, sramota je ostati na zemlji. Nadam se da će Dinamo izvući pouku iz ovog poraza i omogućiti svojim vjernim navijačima razloga za slavlje!!