Stvorila sam grad

prozori u mojoj sobi propuštaju hladan zrak.. i zato sam morala staviti stiropor na njih.. možda to nije normalno... ali imam dojam da malo pomaže.

iz toga je nastalo ovo

baš kada sam pomislila kako mi je uopće palo na pamet oduzeti si svjetlost.. ugledala sam mali uspavani grad koji čeka da svane..

Nešto za vas

Vjerojatno se i vi osjećate tužni dolaskom zime koja nas sputava u mnogim akcijama.. bar mene :) bolesna sam stalno, pospana i tugaljiva..

zato Vam poklanjam jednu dražesnu pjesmu koju sam čula davno u djetinjstvu, a jučer sam ju čula kako svira...

pa izvolite.. evo i riječi


http://www.youtube.com/watch?v=OT1HCQcSHW0

"Raindrops Keep Falling On My Head"

[Originally by B. J. Thomas]

Raindrops keep fallin' on my head
Just like the guy whose feet are too big for his bed
Nothing seems to fit
Oh, raindrops keep fallin' on my head
Keep a-fallin'

Cause I just done me some talking to the sun
And I said I didn't like the way he got things done
Sleeping on the job
Oh, raindrops keep fallin' on my head
Keep a-fallin'

But there's one thing I know
The blues they send to meet me
Won't defeat me
It won't be long till happiness
Comes up to greet me
To greet greet greet greet me

Raindrops keep fallin' on my head
But that doesn't mean my eyes will soon be turning red
Crying's not for me
Cause I ain't gonna stop the rain by complaining

Raindrops keep fallin' on my head
But that doesn't mean my eyes will soon be turning red
Crying's not for me
Cause I ain't gonna stop the rain by complaining

Because I'm free
Nothing's bothering me
Because I'm free
Nothing's bothering me
Because I'm free
Nothing's bothering me
Because I'm free
Nothing's bothering me

Srce izdajice

Imam srce izdajice,
što milost ne poznaje.

Ni suzu ne prolijeva
dok besramno plovi u novu luku.
Možda sigurniju. Tako novu i uzbudljivu.
Novi svijet koji oduševljava s tolikom lakoćom.

Ostavljam sve što bilo je veliko, sveto.
Hram osjećaja biva napušten. Srušen bez stida.

Imam srce otrovno,
krvari tek kad osjeti bol koja ne prašta.
Bol koja nosi njegovo ime. Crveno napisano.

Neće tražiti oprost ni danas, ni sutra, to malo malo srce.

Moje malo srce ima kukavička krila
koja lete iznad svega-
što postojalo je nedavno.

i leti iznad ljubavi koja je mogla biti prava.
to besramno srce izdajničko

Nepozvani

Budi miran. tajnovit. nenametljiv. samo svoj.
Gledaj svoja posla.
ne traži ljude. ne pokazuj da ih trebaš,
i kao da ih najjači magnet privlači,
doći će u većem broju nego ikad. Dok kažeš keks. Radeći veliku buku.
Doći će da uzmu tvoj mir. da nauče tvoju tajnu,
da nauče kako postati sasvim dovoljan sebi sam.
Da te pikaju i vuku dok ne postaneš isti kao i oni. Izgubljen.

Tajna nemira.

Mjesto za nas

Kako pronaći mjesto za nas?
Priča ide ovako.
Nebo bi se smračilo. Nestala bi toplina boja, mirisa. Sav život i njegovi otkucaji privodili bi se kraju. Naglo, bez oproštaja. Bez prevelike tuge.
Val nemira osjetio bi se u zraku. Uzbuđenje. Dolazak promjene.
Kiša užarenih meteora prekrila bi nebo. Znak za bijeg, evo ga.

Ti i ja. sanjari i tragači iskopali bi tunel. Prašina i hrapavost zemlje ne bi nas zaustavili. Još malo i tamo smo. U našoj oazi mira.
Stvorenoj radi nas. Za nikoga drugoga, osim dvije čiste duše. Koje traže jedinstvo sa ljepotom.

Veliko jezero, okruženo zelenilom. Neuredne travke i grmlje, drveće i ljubičasto i rozo cvijeće, bez imalo reda. Sunce i snježno bijeli oblaci, jedini vladari novoga svijeta.
Svjetlucava mala bića nalik vilama uređivale bi ovaj rajski vrt za nas. Činile ga sjajnim i iznova svježim.
Vrijeme bi nestalo. Noć koja bi se samo povremeno pojavila pokazivala bi da naša ljubav jača sve više. i bili bismo sve jači. sve trajniji. prekrasni

Našli bi svoje mjesto mira, ljepote i sklada.
Sve bi bilo kako i treba biti. Zasluženo i naše. Mjesto za nas.

ništa ne fali ribljim štapićima

Nešto sam lijena u zadnje vrijeme, pa puno ne pišem. Ali zato se možete još više veseliti novom tekstu :)

Pitate se kakva je ovo glupa rečenica u naslovu.
Ovako; moj tata obožava morsku hranu i često znamo jesti ribe, sipice, kozice... šta se god nađe a da je friško.. često jedemo i neka nedefinirana morska stvorenja.. da se razumije, nemam korijene morske.

Volim takav tip hrane, ne mogu lagati..
Ali kada nešto jedete jako često zna vam i dosaditi..
Kao mala oduvijek sam razmišljala o ribljim štapićima kao o najpoželjnijoj i najzabranjenijoj hrani na planeti.. i zato me uvijek grijala pomisao da bi mogla okusiti jedan čaroban narančasto hrskavi štapić.. uz salatu od krumpira..

Nisam okusila takav štapić valjda 10 godina. Možda od straha da tata ne sazna.
Moja baka mi je u jednom druženju rekla da ona jako voli te štapiće.. i da ih je nekoć znala jesti... i tu je meni sinulo da bi u sljedećem posjetu mogli peći štapiće.
To se i desilo prošlu nedjelju...

Bili su fenomenalni. Novi a stari, zaboravljeni okus.. probudio je u meni malog pustolova. Možda je čudno to moje malo sitno zadovoljstvo. I bakino. Ali taj dan ću dugo pamtiti.

Kratkiš

Moj mačak najzgodniji je mačak u gradu. Poseban. Tako nježan. Tako svoj.
Moj mačak može imati sve što poželi, samo to još ne zna.
Moj mačak može imati Cijeli prljavi i nevini svijet.
Mogao bi imati čak i mene.
Je li to dovoljno?

Stari mobiteli

Imam mobitel na tipke u 2014. godini. Obožavam tipke.
Njihov zvuk, žuljeve od tipkanja.
Mobitel koji imam je fenomenalan. Nema puno opcija. Imam ga negdje 5-6 godina.
No nažalost u zadnje vrijeme sve je slabiji... Kao da gledate bolesnog prijatelja koji se bori za život. E tako je mom dražesnom crveno- crnom Sony Ericssonu. Došlo je do toga da ga moram puniti 2 puta dnevno. A ja jako puno tipkam. Tako da prognoze nisu prepozitivne.

Moja je odluka nabaviti mobitel na tipke, i nakon što ovaj više neće biti u funkciji. Čak i isti model.
Nove aplikacije, a pogotovo napadne komunikacijske na kojima se ljudi javljaju svaku minutu mi ne trebaju. Jedino bi voljela bolji fotić.

Jesam li staromodna, ili postoje blogeri slični meni?

Vaša ranojutarnja Zelenka.

Magija Njegove Pojave

Anthony Hopkins,
u mlađem izdanju
gledam te.
Anthony Hopkins,
i divan je opet
ovaj dosadan svijet.

Plave bistre oči duboke,
boja glasa koja miluje,
napaljujuća pristojnost
koja ugodom nježno siluje.


Anthony Hopkins,
znaj da si mi uljepšao nedjeljni dan. Dan koji sjeda najteže u tjednu.

Duboki udisaj, slatki izdisaj

Često se budim žedna. jer osjećam laganu dehidraciju.. i onda škiljavo otvorim oči. i shvatim da je prerano..
nježno lovim zrak, kao da će on utažiti moju potrebu za vodom. i iz principa ne želim prošetati do kuhinje, hladnim stepenicama.. već se migoljim u krevetu i navlačim tako dobro taj poplun koji me štiti od početka dana, od svega što je nasilno i neprijatno. volim svoj krevet. on je moje carstvo lijepih misli, topline, nekretanja.

Ne volim taj osjećaj konstantne žeđi. Kao da sam umorni pješak na dugom maratonu koji nikada neće završiti. kao da vrući pijesak ulazi u moje skrivene puteve i posipa ih tako oštro.

Zadnjih par dana sam jako žedna. Bolesna sam. Pijem čajeve, domaće kompote i vodu u redajućim količinama. I to postaje zamorno.
Čekam ozdravljenje, svoje malo uskrsnuće.
Čekam duboki udisaj, slatki izdisaj.
Čekam i čekam..
i doći će

nekada se baš začudim što sve dijelim s vama. nekada se čudim kako to uopće dolazi od mene. obične male balave glave koja nakuplja snopove slika i misli koje se bore da ostanu duboko zacrtane ne samo u meni, već i na papiru.
Vi, prekrasni blogeri, inspirirate i dijelite ljepotu, a još više je tražite.
Pa evo vam je.
Želim Vam ugodan početak vikenda.

Zelenka, mazi vas pažljivo i čita sa svojim zelenim očima.

Loše ljubavne priče na ekranima

Inače volim teške drametine of filmova.. duboke, teške filmove.. dajte mi da gledam nečije patnje i bit ću ispunjena sva :)
ali u zadnje vrijeme sam ih se valjda i ja zasitila.. pa tražim neke laganije tematike..
i to ne bilo kakve.. priznajem.. gledam nešto romantičnije filmove..možda jel mi se toliko romantike ne događa u životu koliko želim.. tko zna..??

ali nije mi jasna jedna stvar.. zašto su u svakom romantičnom filmu- laganoj komediji... uvijek dijalozi tako otrcani.. mislim da bi i ja napisala bolesno dobar scenarij na temelju svojih traumatičnih ljubavnih priča..
a zašto onda redatelji koji imaju puno love ne ulože u nešto jako dobro.
zato tražim vašu preporuku..

ne tražim novi Titanik normalno.. ali dajte mi predložite neki film gdje je kemija između glavnih likova isijavajuća.. gdje mogu vidjeti neke zanimljive sočne situacije koje su totalno neočekivane i zanimljive...

Red je na vama :) Predložite neki jako dobar,inače krećem na filmeke jako teške tematike.
Vaša Zelenka.. sa dva A.

i jel ide ko na Zagreb film festival ove jeseni? Ja sam htjela volontirati, ali mi se ne javljaju.. zločesti su.

Tvoje boje u jesen

Listopad je.

Polirani kesteni
zavode svojim kapicama
boje mahagonija.
Žele da ih nosimo, ljuljamo,
kao najljepši ukras,
Kao što ti paziš
Na mene.
Nesebično. Predano.


Pada lišće -
Zlatno, žuto, smeđe
i nježno crveno -
Elegantno i tiho
na meko vlažno tlo.

Padaju i moje
bolne tajne,
tonu duboko
da ih nitko ne otkrije.

Skrivam ih i od tebe,
Jedinoga koga želim Ljubiti.
Duboko i iskreno.

Sakrij me od svijeta.
Dugo me gledaj
Toplinom svojih boja,
Nagradi me umiljatošću
divlje gipke mačke
I bit ću tvoje sve.

riječi imam.. inspiracije imam.. blog stari nemam, a novi tek počinje disati..

Al sam ljuta. Pitate se zašto.. pa razlog je jednostavan..
Ja - pametna kao i uvijek, zaboravila sam lozinku bloga...
ovo je bila njegova adresa: https://blog.dnevnik.hr/zelenka/

Ali nije to jedini razlog moje ljutnje.. fantastičan blog.hr i njegovi brižni djelatnici koji vode brigu o njemu a bome i o nama- zadovoljnim korisnicima, ne šalju lozinke zaboravljene na mail... baš lijepo.
Nije mi jasno kako se to uopće može dopustiti..

I sada krećem ispočetka... Skoro isto ime- Zelenka sa još jednim A.. isti dizajn, ove opasne mace..
Nisam ni puno pisala, otvorila sam blog krajem sedmog mjeseca.. neću kopirati tekstove, to nema smisla..

Da ovo ne bi bio samo post pun mojih frustracija..
mogu vam pričati i o svojoj zaboravljivosti.. koja je takva da me i baka vodi u pamćenju.. al ona ipak koristi ginko..

Ne pamtim rođendane.. ni najboljih prijatelja.. znam mjesec. ali ne točan datum..
ponekad ne upamtim ni koliko sam točno bila s dečkom.. koja je godišnjica i slično..
Ne pamtim ni imena na prvu.. treba ga ponoviti više puta..
Teško pamtim tekstove pjesama.. što je velika tuga.. bar za mene
Često si navijam alarm na mobitel- iliti podsjetnik da me podsjeti šta treba napraviti..


Možda i pretjerujem.. bar ne zaboravljam stvari :) a ni obećanja.. možda je to najbitnije..
To je sve od mene za danas.. nadam se da moj nastup nije pregrub. ali izgubila sam ključ za svoj prvi blog, pa me to malo pogodilo.

inspiracije imam.. blog stari nemam, a novi tek počinje disati..