Duboki udisaj, slatki izdisaj

Često se budim žedna. jer osjećam laganu dehidraciju.. i onda škiljavo otvorim oči. i shvatim da je prerano..
nježno lovim zrak, kao da će on utažiti moju potrebu za vodom. i iz principa ne želim prošetati do kuhinje, hladnim stepenicama.. već se migoljim u krevetu i navlačim tako dobro taj poplun koji me štiti od početka dana, od svega što je nasilno i neprijatno. volim svoj krevet. on je moje carstvo lijepih misli, topline, nekretanja.

Ne volim taj osjećaj konstantne žeđi. Kao da sam umorni pješak na dugom maratonu koji nikada neće završiti. kao da vrući pijesak ulazi u moje skrivene puteve i posipa ih tako oštro.

Zadnjih par dana sam jako žedna. Bolesna sam. Pijem čajeve, domaće kompote i vodu u redajućim količinama. I to postaje zamorno.
Čekam ozdravljenje, svoje malo uskrsnuće.
Čekam duboki udisaj, slatki izdisaj.
Čekam i čekam..
i doći će

nekada se baš začudim što sve dijelim s vama. nekada se čudim kako to uopće dolazi od mene. obične male balave glave koja nakuplja snopove slika i misli koje se bore da ostanu duboko zacrtane ne samo u meni, već i na papiru.
Vi, prekrasni blogeri, inspirirate i dijelite ljepotu, a još više je tražite.
Pa evo vam je.
Želim Vam ugodan početak vikenda.

Zelenka, mazi vas pažljivo i čita sa svojim zelenim očima.