najlakše je uvijek ko mujo: za svima.
al, nije mi narav taka.
a, kad i probam, ne mogu da ne pitam i zapitkujem, pa me torpediraju nogom u dupe!
jer masa, grupa, stado..ne voli da se išta pita.
u stadu moraš zborno meketat isti meket ko cijelo stado ili bolje da te nema.
i eto, mene nema. u stadu.
a sad, okoločega se vrti dilema?
i dandanas, usprkos godinam života, pitam se što je to u stvari - prijateljstvo?
koliko sam ja do sada uspjela povezati konce: to se svodi na zajednički interes.
a, interes može biti bilo što: od zabave, posla, sporta, politike...do ljubavi...jer, mi ovakvi
kakvi smo rijetko ljubimo bez interesa, iako se svi odreda zavaravamo da nije tako.
pitanje koje me muči, glasilo bi:
- u kojoj mjeri ja imam pravo misliti drugačije, a da prijateljstvo i dalje bude prijateljstvo?
- i kakvo je to prijateljstvo, ako je uvijet da ja mislim jednako ko drugi i slažem se u svemu?
- je li mi uopće prijatelj netko tko me hoće otkantat i razvrgnut prijateljstvo, jer ne mogu mirne savjesti podržati njegove želje i stavove koje osobno ne smatram ispravnima?
- trebam li pogazit svoj osjećaj za ispravno radi prijateljstva....bi li prijatelj to uopće tražio od mene?
pa, nemojte mi reći da vi nikada niste imali takve dileme....
