najlakše je uvijek ko mujo: za svima.
al, nije mi narav taka.
a, kad i probam, ne mogu da ne pitam i zapitkujem, pa me torpediraju nogom u dupe!
jer masa, grupa, stado..ne voli da se išta pita.
u stadu moraš zborno meketat isti meket ko cijelo stado ili bolje da te nema.
i eto, mene nema. u stadu.
a sad, okoločega se vrti dilema?
i dandanas, usprkos godinam života, pitam se što je to u stvari - prijateljstvo?
koliko sam ja do sada uspjela povezati konce: to se svodi na zajednički interes.
a, interes može biti bilo što: od zabave, posla, sporta, politike...do ljubavi...jer, mi ovakvi
kakvi smo rijetko ljubimo bez interesa, iako se svi odreda zavaravamo da nije tako.
pitanje koje me muči, glasilo bi:
- u kojoj mjeri ja imam pravo misliti drugačije, a da prijateljstvo i dalje bude prijateljstvo?
- i kakvo je to prijateljstvo, ako je uvijet da ja mislim jednako ko drugi i slažem se u svemu?
- je li mi uopće prijatelj netko tko me hoće otkantat i razvrgnut prijateljstvo, jer ne mogu mirne savjesti podržati njegove želje i stavove koje osobno ne smatram ispravnima?
- trebam li pogazit svoj osjećaj za ispravno radi prijateljstva....bi li prijatelj to uopće tražio od mene?
pa, nemojte mi reći da vi nikada niste imali takve dileme....
Post je objavljen 09.02.2013. u 14:38 sati.