Kak prebiti cucki,
megle se vlečeju
prek brega
Bog zna kam.
Stari pijanec,skoro slepi,
v truloj kleti,
sam, kak pes.
Plesnivo lišće veter odnaša,
vrapci ščokaju
kokošji drek.
Čoravi maček,ofucani, grdi,
na poceku dršće,
betežen.
Vrag ti jebi
takvu lepotu.
postoji samo jedan bog, koji je sveznajući;
postoji samo jedna kasta-kasta čovječanstva;
postoji samo jedan jezik-jezik srca,
i samo jedna religija-religija ljubavi.
našla sam nešto staro, što sam skoro sasvim zaboravila...ah, te 70-te!:))
post:
nama naprednim ljudima koji smo avangarda čovječanstva u svojim pokušajima da život učinimo jednostavnijim i boljim sebi i drugima, te se u te svrhe dobrovoljno žrtvujemo pristajući na samoeksperimente od kojih je jedan, meni trenutačno omiljeni, sun-gazing (ak ste mislili da konačno neću o tome,debelo ste fulali hahaha!) dakle, nama genijalcima se dešavaju raznorazne nepreviđene kerefeke pri pokušaju da uvatimo sunce.
gradskom čovjeku ravnice nije lako naći pogodno mjesto za gledanje sunca, a sve zbog potrebe da sunce u tim trenucima bude dosta nisko na horizontu, a ovdje vam je fakat i svaka veća bundeva ko planina koja ometa pogled u daljinu.
stoga se dobrodušnoj duši dešava da, koračajući prirodom pogleda uprtog prema suncu, ne može pazit na svaki korak te naivno uleti u drek. pseći.
il koprive. popišane. a, blože moj, živ čovjek nekad uvati ono što vata, a nekad i ono što ne vata...
ovo je slika sunca kod mojih 130 sekundi....
dodatak:
ovo su "velika očekivanja" bez čalsa dikensa, u glavnoj ulozi -tić "uvaćen" na promenadi: