the age of AQUARIUS - gt

kako je zahladilo!
leden vjetar poljem piri.
za oblakom sunce ćiri.
kišne kapi s neba pljušte
i po lišću šumno šušte.
no, što god ja rekla, ništa se ne može
usporediti ljepoton i divotom s
dobrišinim izričajem:

Proljetna kiša nije kao druge.
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike svijetle, neshvatljive umu
Radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću,
Zaljubljenici – kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade.


uzimam pauzu. imam nekog posla.
a, možda se i predomislim.
pa, napišem cijeli jedan pravi post.
super je na blogu što sve i uvijek moš kak oš.
primjećujem da je skoro cijelu ekipu
uhvatila ljenost. slabo se piše.

nekoliko kratkih obavjesti:
1.
završila sam jedan vikendaški tečaj.
bilo je vrlo zanimljivo i meni naporno.
alaha mi, đe neće bit naporno kad moraš
bit na prozivci već u 9 ujutro!
al, nema veze. saznala sam puno novih
stvari koje sam već znala (nema logike, pa šta?)
doboljno je da se promijeni predavač
i već će te saznati novosti o starim stvarima.
mislim da su me osposobili za baljenje nekim stvarima
kojima se neću baviti. ne osjećam se spremnom.

2. djelomično renoviram stan.
tj. mijenjam prozore. iz tog stana selim na jesen
zbog nesnosne studentske buke.
tako da renoviranje nema logike. pa, šta?
renovira mi se.
eno, majstor žbuka u kuhinji,
dok ja u sobi pišem post na koljenima.
koliko prašine svuda! osjećam se prekrivena prašinom.
postoji mogućnost da taj stan jesenas prodam.
ako se to desi, želim da bude tip-top.
ja ne prodajem makaršta.
uostalom, kupac će biti odran ko kineska mačka.
poštovanje kupcu.

3. novopečena mlada obećavajuća dipl. umjetnica, kćer moje dobre prijateljice, a kojoj sam kao poklon za diplomu priuštila gore spomenuti tečaj alternative, ižicala je moj ljubljeni digić za svoj put u ljubljanu, gdje je upravo sada na nekom udarenom umjetničkom događanju. (vrijeme je da naša mladost slovencima pokaže zube, kad se sredovječni političari ne snalaze) tako da nemam čime uslikati hladnoću zbog koje mi na početku lipnja radi grijanje u stanu.

4. premda bi se dalo još ovako nevezano lupetati
baterija mi je lou, a utičnica mi je u kuhinji kod majstora.
majstori brže rade kad im se ne smeta, tak da tamo ne idem.
rečeno mi je od strane tradicionalista da sam nehumana i
nepristojna. zašto?
ne kuham majstorima. ne hranim ih. kupim im sok, da malo speru grlo i ne podave se u prašini prije no što mi dovrše poso.

5.radovi oko žbukanja i postavljanja klupica na prozore bit će gotovi za par sati, ali ipak mislim da mogu reći -na moje veliko čuđenje i još veće olakšanje i uz neizmjernu zahvalnost višim silama - s ovim majstorima nije bilo nikakvih problema. sve izrađeno u roku, vrlo pedantno i vrlo fino. malo mi je muka pri pomisli da ću morati i krečiti.
a, valjda će i pri tom nebesa biti na mojoj strani.

naputak za rukovanje ovim postom:
- čitanje nije obavezno
- komentiranje nije obavezno
- pitanja moguća, odgovori na njih nisu obavezni

ostajte mi zdravo i živo, premda nisam gavrilović ivo.

p.s. napisala sam da su me na tečaju osposobili za baljenje umjesto bavljenje?
nema potrebe za ispravkom. nehotice mi izletila istina.
svrbi me da vam pišem o tom tečaju, ali vi ste materijalostičko prizemni ljudi neskloni alternativi, samo bi se išokirali i mislili da sam prolupala. što nije nemoguće.

p.p.s. čini mi se da jednostavno nisam sposobna dovršiti ovaj post. pomalo ko onaj tip iz vica o kavasakiju. znate ga?
da vas podsjetim:
na (osječkom) korzu gomila ljudi u rano ljetno veče. proleti između njih ko munja tip na kavasakiju i dere se iz sveg glasa:
-ko ima vaki kavasaaaakiiiiiiiiiiiiiiiii??!!!
ljudi zabezeknuto gledaju za razmetljivim luđakom i odmahuju glavama.
kad evo ga opet i urla:
-ko ima vaki kavasaaaakiiiiiiiii?!!!
ljudi bez teksta gledaju za papkom.....evo ga opet:
-ko ima vaki kavasaaaakiiiiii?!
dosadi jednom frajeru, pa mu drekne nazad:
-ja! pa, šta?
-kako se gaaasiiiiiiiiiiiii?!

p.p.p.s. vic je star barem kolko i ja, al blog je moj, stoga imam
pravo pričat stare viceve.

p.p.p.p.s. tragedija. s liza mi je otpalo cvijeće. kako i ne bi kad sam ih morala ovih dana stalno premještati i seljakati po stanu. a, one se ne zovu badava još i nedirak. tj. nepipak.

p.p.p.p.p.s. mislim da sam s ovim dovršila ovaj post. idem sad prijeko u trgovinu po sir i lisnato tijesto.. imam dvije dobre tikvice u frižideru. kad majstor ode, napravit ću si nabrzaka gibanicu s tikvicama, što će bit gotovo taman kad na fox-lifeu počnu četiri vikend epizode hous-a. jedva čekam da se izvalim na krevet i upalim tv! spremat ću sutra. kolko prašine po stanu, madre mia! fuj. adio, svitu moj...:))))))