Moja zelena škrinjica

Uspjela sam!
Uspjela sam primijetiti osmjeh svog malog djeteta!
Zapravo - više je to njegov uspjeh, da privuče moju pažnju, domislio se mali čovječuljak kako izmamiti osmjeh mame koja već dugo nije bila sretna i nasmijana.
Stavio taj mali čovječuljak kutiju za igračke na glavu...i propala ta kutija do nogu i izgledao je kao kutija sa malim nogicama...a na strani koja je rupičasta dva crna oka sjaje i gledaju me i zove...mama - buuuu - i smije se i kao plaši on mene...a ja onako opet u svom filmu, okrenem se i vidim svoju zvučnu malu "kutiju" na nogama i počnem se smijati onako sretno, od srca, sretno iz srca, sretna što ga imam...
Hvala ti sine za jučerašnji osmjeh...i oprosti što te nisam u zadnje vrijeme primjećivala...a ti mali moj...ipak nisi odustao i tako mali ostao vjeran, privržen i uporan u misiji "nasmijati" mamu...