Moja zelena škrinjica

Promijenili smo i grad, zavoljela sam taj grad i on mene...ali stan na 11. katu i rakija, pogled s terase kako odlazi nakon teške svađe, donio je ideju...baciti se dolje.
Sve je bilo savršeno, umjesto toga, pijana, uplakana krenula sam u bolnicu, sama, sreo me negdje na putu i povezao me par metara, išla sam potražiti pomoć.

Nakon dugogodišnjeg rada , po rođenju Našeg djeteta, dobila sam otpremninu i otkaz.
Dani su bili teški, samopouzdanje na nuli, strah za sutra nepodnošljiv.
Razgovor s njim sve grublji, ljubav je imala mjesta sve manje.
Bol se počela liječiti rakijom.
Počela sam piti, potajno. Za hrabrost, mir , snagu.
Veliki pogon od 6 ero djece nije smio stati.
On...nije primijetio. Pomoć je izostala , razumijevanje nestalo, postajali smo stranci.
On je dobio premještaj u drugi grad, stvorio prijateljstva, slavio razne razloge za slavlje s njima, a mene je jela kuća i rakija.
I njegova laž.
Udarac...jedan, pa je uslijedio i drugi...nakon toga, bilo je lako.
Masnice, slomljene kosti , bol i rakija.
Početak puta u pakao.

Sve se srušilo, ničega više nema...nema nas.
Sama se borim sa tužnim danima i plačem...plačem.

Danima pjevam iz glave ju ne mogu izbacit, danima ju živim...i sve su jače ruke što me vuku dnu...

U školi (osnovnjak) prva jedinica šok, suze...pa sam navikla, bilo ih je tu i tamo.
Iako osnovna završena sa 5,0.
Srednja isto...trojka katastrofa, jedinica suze krokodilske...ali navikla sam...bilo ih je tu i tamo.
Završetak priče srednje škole - čvrsta četvorka.
Poslije, seminari, tečajevi, usavršavanja...nisam klisala, slušala sam, nisam bila "štreberica", zanimalo me, bila sam gladnja znanja...ocjena, ne samo prolaz, voljela sam biti u vrhu...znati, služiti se dobivenim "alatima" pošteno...veselilo me, ne samo mazilo ego. Kraj priče ... poslovno uvjetovni otkaz, ukinuto radno mjesto - otpremnina.
Sad kad vidim kud me dovelo...žalim...
Što se nisam više zabavljala, što nisam više markirala...što se nisam više sunčala na seminarima, obavljala shoppinge na usavršavanjima...jer nema to sve smisla...bar za sada.
Prvo testiranje prošlo je totalnim neuspjehom...nisam došla ni u drugi kruh, psihologijsko testiranje, a kamoli razgovor...i bilo je suza...krokodilskih, e a dali ću se naviknuti...vjerojatno hoću...a što mogu drugo.
Na pomolu je drugo testiranje...za prvo nije bilo straha, bila sam uplašena od naziva ustanove i radnog mjesta, ali uvjerena u svoje kompetencije i znanje...
Ali sada je frka...i naziva ustanove i znanja - neznanja se bojim...
Klinac ok, sa tenisicama i bez, nije mu neko razdoblje slave...ali gura dalje :)...
Hvala svima na posjetima i pozivitnim komentarima, ali i sorry svima, nemam vremena odgovarati ni postati na vašim blogovima, jer eto, tako je kako je za sada... dok opet ne zaprašim i sve ostavim u "zelenom dimu" :))...do tada svima veliki pozdrav i zagrljaj od zelene...