Nakon dugogodišnjeg rada , po rođenju Našeg djeteta, dobila sam otpremninu i otkaz.
Dani su bili teški, samopouzdanje na nuli, strah za sutra nepodnošljiv.
Razgovor s njim sve grublji, ljubav je imala mjesta sve manje.
Bol se počela liječiti rakijom.
Počela sam piti, potajno. Za hrabrost, mir , snagu.
Veliki pogon od 6 ero djece nije smio stati.
On...nije primijetio. Pomoć je izostala , razumijevanje nestalo, postajali smo stranci.
On je dobio premještaj u drugi grad, stvorio prijateljstva, slavio razne razloge za slavlje s njima, a mene je jela kuća i rakija.
I njegova laž.
Udarac...jedan, pa je uslijedio i drugi...nakon toga, bilo je lako.
Masnice, slomljene kosti , bol i rakija.
Početak puta u pakao.
Post je objavljen 12.03.2019. u 20:25 sati.