Moj prvi radni dan je bio prije jaako puno godina...
Moje prve kolegice bile su raznorazni "likovi", ali odredom sve starije, naravno...
I bilo je svakakvih dana, dobrih i loših, pravdi i nepravdi, ostajanja i odrađivanja...ali...uvijek sam bila mlada, mlađa, negdje na repu...
I godine su prolazile...kolegice, više nisu bile sve odredom starije, ja sam postajala starija, dolazile su mlađe kolegice, koje su bile "nekad ja"...
Moja loša iskustva stvorile su u meni jedno pravilo...dio moga jastva...zarekla sam se - nikad, ali nikad prema mlađim kolegicama neću biti bahata, trudit ću se olakšati im prve dane, naučiti ih poslu...ne bude mene nitko gledao onako u strahu, ili s mržnjom ili ispod oka...kao što sam ja gledala te moje starije kolegice.
Ali ... došlo neko novo vrijeme i neki novi klinci...a na to - iskreno nisam bila spremna, niti sam stvorila neki stav niti ugradila ga u svoje jastvo...
Što kad su mlađe kolegice bahate, arogantne, nepristojne, zahtjevaju bez osnove, pametuju bez osnove, lažu, mute iza leđa?...e, s tim se ne znam nositi, osim poluditi od nepravde i biti ljuta ...
Pred nas su stavljali zahtjeve koje smo šutke odrađivali kad smo bili mladi i mlađi...danas pred njih stavljeni zahtjevi su točke od kojih kreću pobune...godišnje smo koristili kad su se stariji izredali, pa mi mogli eventualno dobiti godišnji, ovi mladi, imaju uplaćene godišnje i moraju ići baš taj dan i to najave na prvom razgovoru za posao !?! ... mi smo ostajali duže i bili zahvalni, jer imali smo osjećaj da vrijedimo, jer da ne vrijedimo, pa ne bi nam dali tako veliki, važni "projekt", zbog kojeg se ostaje duže, ovi mladi, kad moraju ostati...zadire se u njihov privatni život !?! ...
I onda se mi - stariji - ja - starija - povučem - u svoj ured, zakopam glavu u posao da ne vidim i ne čujem ... umjesto da se dobro posvađam i kažem im što ih ide...
Pa to drsko mlado - moju šutnju shvaća kao prostor da još malo stiska, umjesto da shvate da je bolje da popuste i šute i rade...
Pa tu stariju kolegicu prozovu, jer je - šutila - nije se branila, niti bila vještica, ostala sam još uvijek vjerna svom jastvu...sebi...
I sad me boli - bolim se sama - od sebe ...
i što sam napravila? ... rekla jednoj i drugoj što sam mislila da trebam i okrenula na peti i zatvorila vrata...nisam čak ni vikala...
I rekla svom šefu - NE ... i čekam.
Što bude - bude ...
. 
.
.