Moja zelena škrinjica

Mom najmlađem je danas rođendan...u zelenoj škrinjici prije 9 godina ostavljena je jedna slika...maleno čedo na majčinim grudima, a vani pada gusti snijeg...
Ovo je zapis samo za tebe mali moj anđele, jer ti ga zaslužuješ...zašto baš sada - to znamo samo ti i ja...
Hvala ti što si ušao u moj život, možda ti nisam uvijek bila najbolja mama na svijetu, možda sam i viknula i bila ljuta i povrijedila te, maleni moj i ...nedavno - ne opravdava, ali dogodilo se - bila sam umorna, iscrpljena, jadna zbog tih prokletih bitki koje mi odrasli moramo na žalost povremeno voditi i rekla sam ti ono što nisam smjela...iskreno sam ti to priznala, rekla sam ti oprosti, prejako sam se naljutila, previše te našpotala, nisam smjela, mama sam ti i to je meni nedopustivo, ja te moram braniti od povreda, a ne povrijediti te, ali učinila sam to , žao mi je...mama ponekad ima loš dan u kojem uništi sve što dotakne, danas mi je takav dan...ti si plakao...mislila sam da si ljut na mene i molila te da ne plačeš, a ti si samo onako kroz suze rekao, da se ne ljutiš na mene i ne plačeš zato, nego zato što ja tako ružno pričam o sebi...
Volim te anđele...sretan ti rođendan sine.