Moja zelena škrinjica

“Anđeli su uvijek s druge strane žice, treba samo podići slušalicu.”

Jučer, u neko doba, zazvonio mi je mobitel...s druge strane bila je moja draga prijateljica...javila mi je da je za NAS zakazala termin u Taboru!
Četvrtak u 14 sati.
Eto, molila sam čudo i dogodilo se...
Odmah sam mu javila za termin...ne čekajući da mi kaže da li misli ići ili ne, kao prije, samo sam mu rekla da imamo termin u Taboru u četvrtak i neka računa da smo tamo u dva. Rekao je samo "dobro"...
Poslije tog telefonskog razgovora, pridigla sam se, previla rane ponovo i polako počela živjeti dan...prvo plaho, ali onda sve hrabrije, osmjeh nade pojavio se u očima...dugo će trebati na se spusti na usne, ali...
Evo, poslije velike bitke i buke, ON nije posegnuo za TIM već 5 dana. I jutros, kad sam po običaju "provjerila" kako stoje stvari s TIM u vezi, nije...uspio je.
Možda ćemo ipak uspijeti izboriti se s TIM. Možda mi ipak život neće biti periodično izmjenjivanje faza s TIM i bez TOGA.
Tako puno možda...i znam - dug put je pred nama...ali spremna sam.
Za sada, polažem puno u razgovor koji ćemo obaviti u TABORU, jer do prije nekog vremena, to je izgledalo kao nemoguća misija, a danas evo, imamo termin i znak da se čuda ipak događaju, a moji me anđeli nisu napustili...
A na ruševinama - prvo ću izgraditi crkvu i unutra tiho moliti, skupiti snagu i krenuti dalje...